Šta god da kažemo, nećemo se razumijeti

Šta god da kažemo, nećemo se razumijeti

Moram priznati da su vremenom prilike da odgovaram na slična pitanja postale znatno rjeđe jer, osim emotivne i praktične vrijednosti, Sarajevo za mene odavno nije referentna tačka kojoj bih odgovarao na pitanja, niti me mnogo interesuje čak i to kako neko tamo zamišlja moj život ovdje

Piše: o. Darko Ristov Đogo

Nisam jednom prilikom odgovarao na nekulturna i neprimjerena pitanja od strane ljudi kojih se ona u suštini i ne tiču („zašto se pravoslavna crkva u Bosni i Hercegov`ni zove Srpska Pravoslavna Crkva?“) i slično.

Moram priznati da su vremenom prilike da odgovaram na slična pitanja postale znatno rjeđe jer, osim emotivne i praktične vrijednosti, Sarajevo za mene odavno nije referentna tačka kojoj bih odgovarao na pitanja, niti me mnogo interesuje čak i to kako neko tamo zamišlja moj život ovdje. Poznanstva su se prekidala, tv stanice sve rjeđe javljale – i hvala im na tome – razišli smo se uglavnom jer sve što ja imam da kažem tamo rijetko ko želi da čuje a i mene uopšte ne interesuje čak ni ta posesivna zainteresovanost Sarajeva za sve od Pala na dalje. Više me zanima šta se dešava u Nikšiću i Nišu nego tamo.
A ako se možda pitate zašto je tako, samo pogledajte komentare ljudi – uglavnom nasljednika Drezdenske platforme – na dolazak Patrijarha srpskog Porfirija i Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, inače zaista divnih i velikih i miroljubivih ali stamenih ljudi u Banju Luku.

Tamo gdje je ljubav prema svome srpskom narodu, Otadžbini, Crkvi, precima i potomcima po sebi nepoželjna, propraćena mržnjom i škripom zuba, jasne su dvije stvari: šta god da kažemo, nećemo se razumijeti i: Srpska uz koju stoje Srbija i srpski narod Crne Gore jedini je garant da samorazumljiva mržnja neće dobiti oblike koje je dobijala ranije te će ostati samo nemoćna reakcija onih koje bilo šta srpsko provocira po sebi.

IN4S

CATEGORIES
Share This