„Svježi dašak vjetra na Balkanu“, kako je lidera SNSD onomad nazivala bivša državna sekretarka SAD Medlin Olbrajt, a danas rigidni srpski nacionalista i osoba s američke crne liste, ma koliko vješto vladao „materijom“ i znao kako se pridobija povjerenje birača, nikad do kraja nije uspio savladati znanje iz osnova srpke političke baštine o tome kako se postaje „vožd“, odnosno neko ko je postigao magičnu „sabornost“.
Sa funkcije predsjednika Vlade Republike Srpske, 2007. godine Dodik je javno, pred kamerama, izjavio da „savršeno dobro zna šta je bilo u Srebrenici“, a to je, kako je tada govorio, bio „genocid“. Danas, 2024. godine, sa pozicije predsjednika Republike Srpske Dodik govori o „nemogućnosti života sa muslimanima, odnosno Bošnjacima“, koji, kako je nedavno poručio, nameću Srbima odgovornost tamo gdje ona ne postoji.
Pritegnut sankcijama, objektivnim pritiscima na Republiku Srpsku od strane Zapada, mogućnošću otimanja njene imovine i nametanja izmjena Izbornog zakona BiH, Dodik je apelovao na srpski narod da “bude svjestan situacije u kojoj se nalazi”, te da će miting pod sloganom “Srpska te zove”, koji je zakazan u četvrtak, biti “veliki miting slobodarskog srpskog naroda koji će poručiti da su Srbi častan, pošten, istorijski narod”.
Valjda bi, kako zamišlja, na “spontanom narodnom okupljanju” na Trgu Krajine, pored pristalica vlasti i nevoljnika koji su po službenoj dužnosti obavezni da se tamo pojave, na miting “Srpska te zove” trebalo da dođu i izabrani predstavnici naroda koje je lider SNSD nedavno, na sjednicama Narodne skupštine Republike Srpske, javno nazivao “majmunčinama”, “lopovčinama”, “kretenčinama”, “izdajnicima”…
Ma koliko se upinjao da dokaže suprotno, Dodika će uvijek pratiti “usud” da je predsjednik samo jednog dijela građana, odnosno onih koji glasaju za njegovu partiju i stranke vladajuće koalicije. Sabornost kojoj očajnički teži za njega će ostati nedosanjani san. Najviše zahvaljujući njemu.
Autor: Boris Knežević
Srpskainfo
