Srđan Milivojević: Čija su djeca, djeca Sjenice i Novog Pazara?

Srđan Milivojević: Čija su djeca, djeca Sjenice i Novog Pazara?

Šokantna posjeta Novom Pazaru odlazeće predsjednice Vlade Ane Brnabić i Zlatibora Lončara, upotpunila je katastrofu u ovom dijelu Srbije pogođenom virusom korone. Zlatibor Lončar ljubitelj helikopterskog prevoza kada je riječ o pacijentima iz Novog Pazara, došao je automobilom u zavičaj Ane Brnabić koja se ne tako davno pohvalila da je direktni potomak Nemanjića.

To što je prilikom ove posjete i upotpunjavanja katastrofe u Novom Pazaru, Ana Brnabić zaboravila jos jednom da napomene ovaj podatak iz svoje biografije i nije neki propust. Ali nemanjem ni najmanje želje da iskaže elementarnu empatiju sa građanima Novog Pazara, kao i Sjenice i Tutina gde je epidmiološka situacija jos i gora, nedostatakom osnovnog vaspitanja da unesrećenim porodicama makar izrazi saučešće, kod mene je ova osoba pobudila sumnju da zaista pripada Nemanjićima.

Samo ne onoj svetorodnoj lozi blagočestivih kraljeva i careva, već novokomponovanim naprednim Nemanjićima koji nemaju ni morala, ni časti ni ljudskoti, koji ljude nemilice gaze na pješačkim prelazima i naplatnim rampama, koji crtaju mete političkim protivnicima i svojim ogavnim izjavama pune snajpere i duge devetke izvršiocima radova u Kosovskoj Mitrovici. Horsko “uaaaaa” iz Novog Pazara čulo se do Andrićevig venca.

Zato se posle četiri dana izolacije oglasio i predsednik Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić, smjelo ustvrdivši da su Ani Brnabić i Zlatiboru Loncaru zviždali lokalni narko dileri koje je on lično prepoznao. Siguran sam da Aleksandar Vučić ljude koji su se okupili ispred novopazarske bolnice ne poznaje, niti ih je ikada vidio na Jovanjici, još manje u drustvu svog prvijenca. Kao što sam siguran da Senada Jašarević koja je sa još desetek ozlojeđenih ljudi, utrčala za ministrom zdravlja i predsjednicom Vlade i koja je tokom eskalacije epidemije virusa izgubila majku, a otac joj je u teškom stanju, nije narkodiler, već ozlojeđen čovjek.

Aleksandar Vučić FOTO: Beta/Saša Đorđević

Prilikom obraćanja predsjednika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića još smo saznali i da je bolnica u Novom Pazaru ne samo najbolja u Srbiji, nego među najboljima u svijetu. Bolja od mnogih njemačkih bolnica, kako reče nedavni nosilac liste Srpske napredne stranke.

U iole pristojnoj i normalnoj zemlji, davalac ovakve izjave bi bio hitno transportovan do Kovina kako bi iznutra osmotrio kvalitet tamošnje psihijatrijske ustanove, ne bi li nju na adekvatan način uporedio sa sličnim svjetskim klinikama kada za jedno 20 godina izađe sa liječenja.

Normalan svijet bi se takođe odmah zapitao zašto Maja Gojković, Marko Đurić, Aleksandar Vulin i ostali sa kojima je uz osmijeh, korona kolo i trubače, Aleksandar Vučić proslavljao svoju istorijsku pobjedu na izborima, nisu prebačeni u Novi Pazar na dalje liječenje. Zluradi bi pitali zasto ih nisu prebacili nekim od novonabavljenih helikoptera.

Ali u toj noći koja je i Srbiji i svijetu razdanila vidike i horizonte, kada su se mnogi uhvatili u korona kolo u štabu Srpske napredne stranke, konačno je svima postalo jasno da su Vučiću i naprednjacima glasovi mnogo važniji od ljudskih života.

Dok su ljudi uveliko umirali i još uvek umiru, nekome su zasmetale umrlice izlijepljene na javnim mestima u Novom Pazaru, koje najbolje govore o razmjerama katastrofe. Pa se taj neko svojski potrudio da umrlice ukloni. Slike dželata tih ljudi nikome nisu zasmetale. Dželat se još uvek osmjehuje sa bilborda i izbornih plakata. Poručujući da sve što radi, radi za nasu djecu.

Možda bi vođu AVačkog klana valjalo zapitati čije je dijete Senada Jašarević koja je ostala siroče. Iz koje je progovorio očaj, bijes, jed i gnjev. Čija su djeca dvojica građana Sjenice koji su vraćeni iz Užičke bolnice da se uguše na parkingu hitne pomoći jer za njih nema kiseonika. Da nisu mozda oni djeca onih 100 za jednog. Čiji je moj prijatelj Ilija koji je u tišini sahranjen preko puta Petrove crkve. Koji nije ni stigao do bolnice u Novom Pazaru jer nije bilo saniteta da ga preveze. Umro je u istom danu kada i Rifat iz Pazara. Za njih nije bilo mesta u bolnicama. Ni kiseonika. Jer u džepovima nisu imali člansku kartu Srpske napredne stranke. Da su je imali, možda bi bili primljeni u Užičku ili Kragujevačku bolnicu. Možda bi i po njih doletio helikopter. Sad se bar lako leti kad se razišla magla. Ona izborna. I sve je jasno.

Lončar i Brnabić izviždani u Novom Pazaru, Printscreen/facebook

Ni Iliji, ni Aliji nema budućnosti u zemlji u kojoj pobjeđuje AVački klan, a poraze bilježe razum, normalnost i život. U zemlji u kojoj je dobro ovako ugroženo od nadirućeg naprednog zla, u kojoj više nema ni kiseonika ako nemate člansku kartu, jedini lijek je pobuna protiv nosioca virusa prostote, mržnje i bahatosti.

Brate Rifate, neka Alah uzvišeni ukabuli sve tvoje ibadete, neka ti pošalje Melekea Ridvana da ti otvori vrata Dženeta, gdje si za života svojom dobrotom i plemenitošću davno zaslužio mjesto. I tebi brate Ilija sa vjerom i nadom u Vaskrsenje nek milostivi Gospod podari mjesto u rajskom naselju. Nećemo vas prepustiti zaboravu.

A to ćemo najbolje učiniti ako obezbedimo da i Ilija i Alija i svi mi živimo u zemlji u kojoj će kiseonik biti dostupan svima. Baš kao i sloboda.

direktno.rs

CATEGORIES
Share This

COMMENTS