Kada je negdje početkom aprila iz SNSD objavljeno da će ugledni kardiolog Nikola Šobot biti njihov prijedlog za gradonačelnika, na ulici, po kafanama, ali i političkim kuloarima često su se mogli čuti komentari da profesionalno ostvarenom i čestitom čovjeku, kakav je Šobot, takva „avantura“ nije bila potrebna.
Jednostavno, ostalo je premalo vremena da Banjalučani drastično promijene svoje mišljenje, ali i sjećanje na dugogodišnju vladavinu SNSD njihovim gradom. Takođe, nisu bile rijetke ni glasine da je Šobot najmanje svojom voljom prihvatio preteško breme političke utakmice sa mladim i ambicioznim gradonačelnikom Banjaluke, te da je, vjerovatno, čak i njemu laknulo što se nakon završetka izbora vraća u bijeli mantil i operacionu salu, umjesto da nastavi s političkim nadmudrivanjima, podmetanjima i podlostima u Gradskoj upravi.
Nedugo nakon zatvaranja biračkih kutija i prebrojavanja glasova, kad je postalo jasno da je Draško Stanivuković ponovo pobijedio na izborima za gradonačelnika, lider SNSD najavio je analizu rezultata, ali i pokretanje odgovornosti onih koji su „podbacili“. Predsjednik Gradskog odbora stranke, Vlado Đajić, sudeći po Dodikovim prvim izjavama, ne spada u kategoriju „odgovornih“ za Šobotov poraz. Krivi su neki drugi.
Odgovornost je, inače, najlakše tražiti među drugima, dok je spremnost na samokritiku, ispravljanje vlastitih mana i prihvatanje počinjenih grešaka, ipak, vrlina kojom se mogu pohvaliti samo rijetki. Od profesionalnih političara je tako nešto skoro nemoguće očekivati.
