Rečenica koja para srce

Rečenica koja para srce

Vikend je. Ta dva dana obično su ispunjena stvarima koje završavamo, jer nismo uspjeli tokom sedmice, a još češće su rezervisana da vidimo prijatelje i porodicu.

Zato vikendom u gradu gledamo vesele klince na trotinetićima i biciklićima sa mamama i tatama, bakama i dekama, prijatelje koji uz kafu užurbano pričaju ili polako šetaju.

Nekako su vikendom svi opušteniji, češće im na licu osmjeh, više se smiju, glasnije razgovaraju. Vikend je za odmor. Vikend je drugačiji od ostalih dana u sedmici.

Nažalost, nekima je vikend isti kao svaki drugi dan, težak, tužan i mučan.

Među mnogim veselim licima, za vikend sam primjetila jedno, puno tuge. Nisam je do sada viđala u gradu. Mlada žena, a u rukama natpis koji para srce: „Samohrana sam majka dvoje djece, pomozite da kupim hranu“.

Jedna rečenica, a sav jad u njoj. Rečenica zbog koje progutate knedlu u grlu. Ispred nje kartonska kutijica i u njoj poneka marka. Pogled ne diže, samo tiho kaže „Hvala vam najviše“.

Kakva li je nezamisliva muka natjerala mladu ženu da sjedne u centar grada i moli? Da trpi poglede, možda sluša i komentare. Koliko je samo snage trebalo za to.

Ali, od te muke i srama veća je borba i potreba da dijete ne ide gladno da spava. U 2023. godini. Ima li šta tužnije za čovječanstvo?

(Srpskainfo)

CATEGORIES
Share This