Pusto ostrvo
Ako je pravosuđe korumpirano, policija kriminalizovana, a ekonomija burazerska, ako je zdravstvo na aparatima, administracija trula, a civilni sektor nejak, ako su osnovci razmaženi, srednjoškolci elementarno nepismeni, a studenti umjesto ispita broje rate i ako je sport bez ijedne zvijezde, a kultura ponižena, pa ne može u takvom okruženju ni novinarstvo biti vrhunsko.
U društvu u kojem su sve vrijednosti potpuno poremećene i okrenute naopako i u kojem se, da ponovo citiram svog druga Aleksu, „fakulteti završavaju na rate, a diplomski radovi brane ćutanjem“, novinarstvo ne može biti kao pusto ostrvo na koje nema nikakvih spoljnih uticaja. Ima nas svakakvih, ima onih koji ne zaslužuju ni pokraj kioska da prođu, a kamoli da se nazivaju novinarima. Ima onih koji profesionalne standarde gaze ko snaja grožđe i onih koji se sa etičkim kodeksima ni u putu nisu sreli, ali i pored tih i takvih, i dalje postoje mediji i novinari koji rade svoj posao kako treba.
A posao im je ono što su ugledni teoretičari medija naveli u smjernicama za buduće „poslenike pisane riječi“ ili predstavnike sedme sile, precizirajući da je „suština novinarstva da građanima pruži pouzdane informacije, da su novinari obavezni da govore istinu i da moraju služiti kao nezavisni monitori moćnih pojedinaca, nosilaca javnih funkcija i društvenih institucija“.
Nažalost, mora se reći i da su javni prostor okupirali portaloidi (termin označava portale bez impresuma koji šire laži i poluistine, a ako se ne varam, skovao ga je kolega Marko Šikuljak kome želim što brži oporavak od povreda zadobijenih u saobraćajnoj nezgodi – za koju nije odgovoran). Ti i takvi portaloidi bez odgovornosti svakodnevno najbrutalnijim lažima truju javnost i, što je najgore, to rade nekažnjeno. Poražavajuće je što se iz sadržaja koje plasiraju kristalno jasno vidi ko stoji iza kojeg portaloida. Iz aviona se vidi koji je Đajin, koji Draškov, koji SNSD-ov itd., ali uvijek iza njih stoji neko moćan, finansijski potentan i neko kome su dostupna javna sredstva.
Protiv tih i takvih medija zbog kojih javnost ima sve negativniji odnos prema ovoj časnoj profesiji bore se samo novinari koji rade svoj posao u skladu sa gore navedenim smjernicama i koji služe kao nezavisni monitori moćnih pojedinaca i javnih funkcionera, a evo i nekoliko primjera kako se bore.
U relativno kratkom periodu, mediji su razotkrili i osujetili nekoliko pokušaja zloupotrebe javnih sredstava. Prvi je kada je razotkrivena namjera Vlade RS da preko Ugostiteljskog servisa za oronuli hotel „Monument“ na Kozari, koji je sadašnji vlasnik prije nekoliko godina kupio za 3,1 milion maraka, izdvoji čak 20 miliona KM. Nakon medijske buke, Vlada se povukla i odustala od kupovine.
Drugi je bio tender za nabavku radara za koji je MUP Republike Srpske planirao izdvojiti 35 miliona KM. Nakon što su mediji to otkrili i objavili sa detaljima koji su nedvosmisleno ukazivali na favorizovanje određene firme i namještanje cijelog posla, novoimenovani ministar policije Željko Budimir je povukao ispravan potez i poništio taj tender.
Treći slučaj vrijedan je takođe 35 miliona KM, samo što dolazi sa druge strane političkog spektra, odnosno od lidera PSS-a i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. On je posao izgradnje javne rasvjete u najvećem gradu Srpske vrijedan 35 miliona KM i uprkos protivljenju gradske skupštine dodijelio konzorcijumu koji je predvodila zagrebačka kompanija „Končar“. Nakon što je objavljena serija kritičkih tekstova o tome, Kancelarija za razmatranje žalbi BiH dala je konačnu riječ i u potpunosti poništila taj tender. Dakle, Republici Srpskoj je ušteđeno 20 + 35 + 35 = 90 miliona KM.
I sad dolazimo do paradoksa i apsurda, a to je da se od nosilaca najviših funkcija u Srpskoj često može čuti kako urednika i novinare medija koji je razotkrio ove tri i urednike i novinare drugih medija koji razotkrivaju slične afere nazivaju stranim plaćenicima. Dakle, strani plaćenici su oni koji svojim pisanjem Republici Srpskoj spasu 90 miliona, a patriote su mediji koji o tome ćute, koji te i takve tekstove ne prenose i čiji novinari ćutke drže diktafone dok političari najpogrdnijim imenima nazivaju njihove kolege zato što su spriječile zloupotrebu i izvlačenje javnog novca preko naduvanih i namještenih tendera. Pu!
A krunski paradoks je to što se taj javni novac koji se sa ovog ili onog nivoa izvuče i isisa preko namještenih tendera kasnije koristi za plaćanje portaloida koji najbrutalnijim lažima truju javnost. A korumpirano pravosuđe i kriminalizovana policija na to – ćute, dok se drugi, s akcentom na političare, pitaju za čiji račun i po čijem nalogu rade mediji koji razotkrivaju afere i insistiraju na poštovanju zakona, kao, recimo, na penzionisanju donedavnog direktora Inspektorata RS zato što je ispunio uslove za odlazak u penziju i zato što tako nalaže zakon.
Ne rade ni za čiji račun i ni po čijem nalogu. Rade samo svoj posao, što i vama želim. Hvala.
P.S. Ko god vjeruje da se portaloidi koje plaća neće okrenuti protiv njega kad se pojavi neko ko će im platiti više, zaslužuje da mu se to desi što prije. Tačka.
Nezavisne
