Banjaluku je juče potresao tragični događaj u kojem je mlada majka Anđela Maksimović (28) navodno oduzela sebi život. Ovo je, nažalost, samo jedna od najcrnjih vijesti koja se u posljednje vrijeme može pročitati na društvenim mrežama i portalima.
Činjenica koja zabrinjava jeste da se sve veći broj mladih nalazi u “začaranom krugu” depresije iz kojeg misle da nema izlaza, te se odlučuju na ovaj tragičan čin.
Stigma povezana s mentalnim problemima često vodi ka diskriminaciji, izolaciji i strahu od traženja pomoći.
Ljudi sa depresijom većini drugih djeluju sasvim dobro. Djeluju veselo, aktivno, uspješno, motivisano, druželjubivo, nasmijano. Toliko dobro djeluju da se često čini da im je sve odlično posloženo, izvana i iznutra. Međutim, u većini slučajeva, to je maska. A kako se stvarno osjećaju, to samo oni znaju.
Kod nas se još uvijek o mentalnim problemima, depresiji i slično ne govori dovoljno, ne piše se dovoljno. A stanje u društvu je nikad gore. Osobe koje se suoče sa depresijom često su izložene negativnim komentarima društva, ali i svoje najbliže okoline da im se ništa ne dešava, da su umislili, da im je dosadno, da trebaju naći hobi, više se družiti sa ljudima, okupirati se obavezama ili raditi neki fizički posao.
Podizanjem svijesti o važnosti mentalnog zdravlja možemo srušiti zidove predrasuda i omogućiti onim osobama koji se bore sa tim izazovima da se osjećaju prihvaćeno, podržano i shvaćeno.
Nažalost, ponekad mimoilazimo ljude koji imaju problem, ne osvrćemo se na njih, nemamo strpljenje da ih slušamo. Mislim da je posebno važno biti tu za osobu kada kaže da joj nije dobro. Moramo malo češće pozvati naše drage ljude ako osjetimo da nisu tako dobro kako se zapravo čine, jer naše malo, možda bi nekome značilo puno.
U ovoj borbi važan je svaki glas, a mi zajedno možemo stvoriti društvo koje prihvata i cijeni mentalno zdravlje jednako kao i fizičko.
U redu je boriti se i potražiti pomoć.
Zapamtite, niste sami!
Autor: Sanja Dragić/Srpskainfo
