Kao i prilikom snimanja svakog holivudskog „blokbastera“, pred posljednju posebnu sjednicu domaćeg parlamenta stizale su dramatične najave: Republika Srpska sprema otcjepljenje od BiH, Milorad Dodik više se neće pojavljivati pred nametnutim sudom, zli stranci spremaju paklenu klopku napaćenom srpstvu, Sanja Vulić i Radovan Kovačević britkim opaskama „dohakali“ podmuklom Švabi Kristijanu Šmitu…
A onda, kad usplahirena publika konačno dočeka najavljivanu političku i geostratešku bombu, rasplet koji će promijeniti tok istorije i truli Zapad konačno postaviti na pravo mjesto, kao nakon gledanja svakog filma jeftine B produkcije, s osrednjim glumcima, tankim scenarijem i još tanjom režijom, dugo iščekivana posebna sjednica Narodne skupštine Srpske nervoznoj publici po pravilu donese razočarenje, gorak ukus u ustima, osjećaj već viđene farse i nepotrebnog gubljenja vremena.
Umjesto jasne poruke da Republika Srpska i njen predsjednik više ne poštuju nametnutog negativca iz Njemačke, te da se predsjednik Srpske neće pojavljivati pred sudom kojeg ne priznaje, zaključak sa posebne sjednice glasi da predsjednik Srpske ne treba da ide na suđenje u Sarajevo dok ne bude zdravstveno sposoban?!
Umjesto referenduma i otcjepljenja, koje, ruku na srce, već dugo niko i ne pominje, napetoj publici nudi se usvojeni Program reformi, koji se sada već tradicionalno svake godine šalje u NATO, ponovo se poziva na bojkot rada zajedničkih institucija BiH, koji će principijelno trajati do sazivanja sljedeće sjednice Savjeta ministara i Parlamenta BiH.
Publici naučenoj na loše predstave i još lošije glumce, realno, bolje od toga i ne treba.
Autor: Boris Knežević/Srpskainfo
