Budući da mlad i zdrav čovjek, pri punoj snazi, može da bira da li će ostati ovdje i raditi za mizernu platu, trpiti hirove skorojevićkih robovlasnika, pardon, poslodavaca, ili će zelenu granu potraži negdje vani, gdje se cijeni struka i pamet, idealna meta političarima koji žele da se domognu ili da ostanu na vlasti jesu penzioneri.
Ako u pripadnike najstarije populacije uvrstimo i bivše borce Vojske Republike Srpske, od kojih danas veliki broj pripada kategoriji penzionera, eto nam biračkog tijela koje je najzanimljivije političarima uoči svakih izbora.
Tragično je i tužno da glas čovjeka na izborima košta 100 maraka, vreću brašna i par litara ulja, koliko se, nezvanično, nudi penzionerima i ratnim veteranima kako bi svoje povjerenje na izborima dali određenoj političkoj opciji. Još tragičnije i poraznije je to što oni, koji gladnim nesrećnicima poklanjaju milostinju kako bi ih privoljeli da im daju glas, zahvaljujući politici, marifetlucima i položaju raspolažu milionima. Face ljudi koji ovih dana pod šatorima obilaze stranačke skupove, čekajući na tanjir vrele supe i flašu mlakog piva, takođe govore više od bilo kakvih riječi.
I onda, na kraju, svi su kao začuđeni i šokirani rezultatima ispitivanja javnog mnjenja koja govore da će više od trećine građana Republike Srpske bojkotovati predstojeće lokalne izbore. S velikom dozom sigurnosti može se pretpostaviti da je tu, uglavnom, riječ o mladim ljudima. Njihovi roditelji, babe i djedovi, spadaju u one koji izlaze na izbore, a mladi, umjesto pred biračkim mjestima, čekaju u redovima za vize pred stranim ambasadama.
Autor: Boris Knežević
Srpskainfo
