Godine 1973. u čikaškoj bolnici umro je stariji domar. Zvao se Henri Darger. Kažu, ljubazan čovjek, uglavnom samotnjak. Niko ga nije dobro poznavao i nije imao prijatelje. Gazdi zgrade u kojoj je Darger živio palo je u dužnost da očisti starčev stančić.
Tek tada, tokom čišćenja, otkriveno je čudo. Slike. Crteži. Kolaži. Duborezi. Spisi, beskrajne ispisane stranice i gomile raznih časopisa. Taj povučeni domar i perač sudova vodio je tajni život kao plodan vizuelni umjetnik i pisac epskih romana. Bukvalno je stvorio ogromno umjetničko djelo: preko 350 crteža, akvarela, kolaža i pastela, većina njih upakovana u tri ogromna „albuma“, kao i sedam ručno pisanih knjiga, na hiljade uvezanih listova kucanog teksta i brojni spomenari.
Kao dvadesetogodišnjak, Darger je rukom počeo da piše svoju epsku sagu i da oblikuje vizuelne portrete njenih vodećih likova. Priču je počeo da kuca 1916. godine, a 1932. se upustio u zadatak ručnog povezivanja prvih sedam tomova. Taj neobjavljeni kucani fantazijski roman od 15.145 stranica „Priča o djevojkama Vivijan“ (najveće poznato djelo jednog autora), „Glandeko-angelinskoj ratnoj oluji,“ izazvanoj pobunom djece robova – rukom pisani nastavak od 8.500 stranica, i „Dalje avanture Vivijan djevojaka u Čikagu“, bile su sage na kojima je zasnovao nekoliko stotina panoramskih „ilustracija“, od kojih su mnoge bile dvostrane, a neke bile duže od 2,5 metra. Ovome treba pridodati „Autobiografiju“ od 5.084 stranice i radni dnevnik koji je vodio deset godina.
Bio je nevjerovatno produktivan više od šezdeset godina. I najvažnije od svega? Nikada nikom nije rekao šta radi. Živio je i umro kao usamljenik cijelog života čuvajući svoju umjetnost kao tajnu za spoljni svijet. Henri je svakog dana, pošto bi završio posao, odlazio kući da noću stvara umjetnost. Sati pisanja, revidiranja, crtanja, urezivanja i kolažiranja koristeći tragove iz popularnih izvora koje je prikupljao: časopisa, novina, kataloga, bojanki, stripova i vjerske ikonografije. Takav čovjek nikada nije imao posjetioce. Imao je svoj lični svijet.
Praktično nepoznat u vrijeme smrti, ali u posljednjoj četvrtini 20. vijeka, a posebno u ranim godinama ovog vijeka, njegov rad je postao senzacija i krasi muzejske kolekcije kao što su MoMa, Američki muzej narodne umjetnosti, postavke u Čikagu, Njujorku, Parizu i Lozani, a njegovo ime je sada priznato u cijelom svijetu. Slovi kao vodeći umjetnik autsajdera, a njegovi radovi se prodaju za stotine hiljada dolara na cijenjenim sajmovima umjetnosti i aukcijskim kućama kao što je “Christie’s”. Umro je ne znajući za takav epilog.
Henri Darger (1892-1973) nije ostavio testament pa je njegov stanodavac postao multimilioner prodajući pronađena djela.
Ponekad se isplati biti stanodavac usamljenih čudaka.
