Obični ljudi i u najgorim vremenima čine izuzetna djela. Jedan na izgled mali gest postao je simbol ljudskosti i nepristajanja uprkos okolnosti. U prisjećanju na jednu davnu jesen riječ nije samo o hljebu i vinu, već o velikodušnosti, nesebičnosti i brizi. Prosto, jedna Parižanka Marijana, zvana Mari, personalizovala je nadu u mogućnost bolje stvarnosti.
Na ulicama Pariza avgusta 1944. godine, tokom borbi za oslobađanje grada od njemačke okupacije, jedna priča se šapatom širila među građanima. Ona o nepoznatoj ženi iscijepane kecelje, koja se kreće bezbjednim ulicama sa bagetom u lijevoj i šest flaša vina u desnoj ruci, koje zveckanjem u korpi najavljuju njen dolazak.
Usred nesigurnosti, ruševina i ostataka turbulentnih uspomena, Marijin duh je ostao nepopustljiv. Rat je uzeo danak u gradu, ali otpornost njegovih ljudi nije se pokolebala. Mari, sa svojim hljebom i vinom kao simbolima snage i opstanka, bila je odlučna da povrati ukus normalnosti u Pariz.
Dok je šetala uskim ulicama devetog kvarta, svuda je nailazila na sugrađane koji nisu zaboravili sve teškoće rata. Uz topao osmijeh i ljubaznu riječ, dijelila je svoj baget i čašu vina sa onima koje je srela. Ti mali gestovi darivanja poslužili su kao podsjetnik da čovječanstvo još uvijek može naći utjehu u najjednostavnijim dobrotama.
Ubrzo su je potražili ljudi iz svih sfera života, jer su aroma svježe pečenog hljeba i zveckanje vinskih flaša postali svjetionik nade za zajednicu željnu izlječenja.
Sa svakim novim danom, atmosfera u Parizu se mijenjala. Uklanjali su se ožiljci po gradu, ali Mariina misija postala je dragocjeni znak povratka u normalnost i solidarnost. Ulice koje su donedavno bile ispunjene mukom i tugom ubrzo su odzvanjale smijehom i zajedničkim trenucima radosti.
Čin ljubaznosti sa bagetom i vinom decenijama je legenda grada ljubavi. Proširila se nadaleko, inspirišući druge da pronađu načine za buđenje normalnosti.
Čak i nakon što su ožiljci rata izblijedili, ona je nastavila svoju misiju, dijeleći baget i vino sa onima kojima je potreban tren zajedništva. Njena velikodušnost živi kao dokaz nesalomivog duha obične jedinke i svjedočanstvo njene sposobnosti da se uzvisi iznad zajedničkih nevolja.
U mnogim religijskim tradicijama, kombinacija hljeba i vina (simbolišući tijelo i krv Isusa Hrista) ima posebno značenje u podsjećanju vjernika na neprolazni primjer njegove žrtve.
Zato i danas u ovo doba, nesigurnosti, straha i mržnje, priča o Mari, Parižanki i Francuskinji vrijedi kao orijentir da i u najmračnijim vremenima ljubav, dobrota i jednostavni životni gestovi imaju moć da iscijele, ohrabre i ujedine.
Ako, pak, ovoj slici nešto nedostaje, onda su to cigara u uglu usana i beretka na glavi…Sve ostalo je u rukama i srcu.
Srpskainfo
