To valja razumjeti jer je Levi prestao da proizvodi farmerke u SAD ranih dvijehiljaditih 2003. – i od tada je načinio manje promjene na farmerkama koje su ih učinile lošijim.
Ovih dana, najbolji Levi’s je starinski, a bilo šta što je „Made in USA“ govori da su te farmerke dovoljno stare da imaju stilove „originalne škole“ koje vole štreberi muške odjeće. Pronaći danas neke sjajne „izubijane“ farmerke i one koje su malo korišćene iz „onih vremena“ koštaju od 600 do 3.000 dolara. Kod Entonija su između 25 i 45 evra…
Postoji li neki drugi kulturni proizvod – film, tv program, knjiga, ploča, lopta, ruž za usne – koji može biti popularan kao džins, posebno kao Levis 501? Te farmerke ostaju neporažene kao ikona, što uspješno miješa besklasnost i univerzalnost, istoriju i trajnost. Pogledajmo ovako: fonograf odnosno gramofon postoji od 1887. Prvi fudbalski kup održan 1872, a ligaški šampionat 1888. Bel je telefon predstavio 1876, a Edison sijalicu 1880. Koka-kola se pojavila 1886. radio 1894, a film 1895. godine. Sve to postoji i danas, uz brojne transformacije i inovacije, jedino prve farmerke ostaju nepromijenjene 147 godina! Naime, najstarije sačuvane leviske iz 1873. godine i danas izgledaju sjajno. Pronađene prije nekoliko godina u napuštenom kalifornijskom rudniku, neoštećene se čuvaju u Levi Štraus arhivama. Vidio sam ih!
Sve je to bilo jednom na Divljem zapadu… Bavarski Jevrejin Levi Štraus 1854. iz Njujorka stiže parobrodom u San Francisko kako bi pomogao svojoj sestri tokom „Zlatne groznice“. U početku su prodavali šatore, a kasnije i „radničke gaće“. Godine 1871. započinje saradnju s krojačem Džejkobom Dejvisom, takođe emigrantom. Zajedno usaglašavaju pantalone posebno ojačane na osjetljivim mjestima kako bi kopačima zlata, ali i svima drugima, trajale što duže. To je bila prva verzija modela nazvanog XX.
Kako je Dejvis došao na ideju da napravi nepoderive farmerke? Supruga lokalnog drvosječe i rudara zatražila je pantalone koje se neće lako pocijepati. Vođen devizom „napravi za druge onako kako bi i sebi“ Dajvis šije pantalone od platna iz Levijeve prodavnice dodajući metalne nitne na važne šavove, džepove i ispod dugmića. Zgodno rješenje bilo je u grubom mornarskom tekstilu nazvanom „denim“ (porijeklom iz francuskog grada Nima ili „de Nimes“) odnosno „džinsu“ (po svojevremeno pomorskoj sili Đenovi ili „de Genes“). Maja 1873. Levi i Džejkob zvanično dobijaju patent (koštao 68 dolara!) za model 501 i to je moment kada nastaje legenda koja traje.
Grumenje zlata ostajalo je na sigurnom u jeftinim, lakim za održavanje, udobnim za nošenje, a opet dovoljno čvrstim, otpornim i gotovo nepoderivim pantalonama. Čuvena kožna etiketa sa konjima prišivena je 1886, a crvena etiketa što izviruje iz zadnjeg desnog džepa dodata je 1936. godine.
Farmerke su prva pomisao na vrlo izdržljivu radnu odjeću. Vremenom je sve više ljudi počelo da ih nosi. Od kopača zlata, preko farmera, liderki pokreta za prava žena u SAD dvadesetih, preko buntovnika bez razloga, nosioca eksplozije rokenrola, autora „proze u trapericama“ kao pisanog odjevnog predmeta do egzistencijalaca, umjetnika i intelektualaca. Šezdesetih su obilježile studentske mirovne pokrete, a sedamdesetih „groznice subotnje večeri“, sve do glavnog odjevnog obilježja rušitelja Berlinskog zida na kraju osamdesetih. Buntovnik u farmerkama, kožnoj jakni, bijeloj majici i starkama bio je i ostao detalj velike freske dvadesetog vijeka. Došlo je do toga da je Levi Štraus 1984. obukao i američki olimpijski tim u svoj džins. Jednostavan, a izdržljiv plavi materijal zanavijek je demokratizovao način na koji svijet ima pravo da se odijeva.
Indigoplava tkanina od pamuka i pantalone od tog žilavog platna (farmerke, traperice ili farmerice) poslije Drugog svjetskog rata postaju i ostaju uniforma modernog građanina svijeta. Zanimljivo, naziv „džins” (jeans) pojavio tek tokom šezdesetih.
Sve to vrijeme – leviske 501 – ostaju relevantan kriterijum po kome se ocjenjuju svake druge farmerke. Civilizacijska je ostavština mit o pantalonama prokleto blizu neuništivih. Vrlo malo predmeta u bilo kojoj industriji ima tu preostalu moć i kvalitet koji je izdržao test vremena. Tom džinsu pečat vrijednosti dale su brojne ličnosti javnog i kulturnog života, od rudara do dobitnika Nobelove nagrade, od Vajata Erpa do Alberta Ajnštajna, od Branda, Dina i Merlinke do Vorhola i „Homera u farmerkama“, od Kapora i Tirketa do Montana i Caneta. I milijardi drugih.
Ali, farmerke su i nešto mnogo više od planetarno najpopularnije pokrivalice za donje ekstremitete. Vremenom su se transformisale u dio narodne nošnje svih uzrasta kao dokaz ljudske slobode. Otporne pantalone postale su simbol čovjekove otpornosti. One su iznad društvenih razlika i oslikavaju pravo da se bude ono što jesi bez obzira na vjeru, rasu i nacionalnost.
Sve o slobodi potpisnik je doživio u farmerkama. One su pune uspomena. Vrištale po gitarijadama, blijedile pod jadranskim suncem, kisnule na rok festivalima, gurale se po afričkim aerodromima, kvasile na pacifičkim obalama, marširale po gradskim protestima. U džinsu mladosti sa bubama u glavi, kosmopolitizmom u krvi i rokenrolom u duši stizalo svuda. Jedne njegove leviske 501 pamte izvezenog pijevca na zadnjici. Šareni vjesnik preuranjenih radosti završio je na jastuku za nedosanjane snove.
Srpskainfo
