Pecine crtice: Ljudski magnet za metak

Pecine crtice: Ljudski magnet za metak

Godine 2006, jedan meksički brend piva pokrenuo je reklamnu kampanju u kojoj je popularni Džonatan Goldsmit u glavnoj ulozi bio „najinteresantniji čovjek na svijetu“.

Lik, sa svojim divljim pričama i šarmom, postao je kulturni fenomen ravan Čak Norisu. Kako ne bi kad za njegov pasoš nije potrebna fotografija.

Jednom ga je zvečarka ujela i nakon 5 dana nesnosnog bola zmija je konačno umrla. Onda je priredio tako ekskluzivnu zabavu, čak i on nije bio tamo. Potom je na revolveraški obračun, samo da izjednači šanse, donio kuhinjski nož. „Najinteresantniji čovjek na svijetu“ je šarmantniji i jači od bilo koje sile u univerzumu.

Ali, postoji li ličnost iz stvarnog života koja je učinila da ta izmišljena legenda izgleda kao dosadni animator na dječijim rođendanima?

Riječ je o ser Adrijanu Karton de Viartu – čovjeku koji je živio život tako apsurdno prepun akcije da bi ga kritičari, da je u pitanju film, nazvali „nerealnim“. On je bio jednooki, jednoruki ratni heroj, koji se borio u tri velika sukoba tokom šest decenija, preživio je avionske nesreće i logore za ratne zarobljenik

FOTO: WILLIAM ORPEN/WIKIPEDIA
FOTO: WIKIPEDIA
FOTO: CECIL BEATON/WIKIPEDIA
FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Zašto nikad niste čuli za njega? Možda zato što su njegovi podvizi bili previše nevjerovatni. Ili što svijet jednostavno nije bio spreman za čovjeka koji je rat tretirao kao hobi.

Rođen je u Briselu 1880. godine. Njegov život je od početka bio nestvaran. Kružile su glasine da je bio vanbračni sin belgijskog kralja Leopolda II. Istinito ili ne, njegovi aristokratski korijeni postavljaju osnove scenarija za život koji na svakom koraku prkosi logici.

Adrijan je ratove tretirao kao ekstremne sportove. Pogođen je tačno 11 puta (u lice, lobanju, stomak, zglob, nogu, kuk, uho, prepone, oko, šaku i lakat). Izgubio oko i odbio operaciju da bi se brže vratio u ratne bitke. Sam sebi otkinuo unakažene prste kada su doktori oklijevali. Preživio četiri avionske nesreće. Iz jedne izvukao živu glavu tako što je preplivao dva kilometara do obale. Pobjegao iz italijanskog zatvora visoke bezbjednosti kopanjem tunela sa ukradenim priborom za jelo. I to je samo početak jedne beskrajne avanturističke priče.

Mladi Adrijan je kao momak u strogom engleskom internatu briljirao u sportu, ali je pao u akademskoj nastavi. Zato je napustio Oksford da bi se, protiv očeve želje, regrutovao u britansku vojsku kao dobrovoljac u Drugom burskom ratu, lažući pri tome o svojim godinama i nacionalnosti.

Prvi ukus borbe?! Pogođen u stomak i prepone. Većinu muškaraca bi to natjeralo na odustajanje. Adrijan je to vidio kao predjelo velike gozbe. Do Prvog svjetskog rata usavršio je umjetnost neumiranja. U krvavom frontu na Somi pogođen je u lobanju. U boju kod Pašendala dobio metak u kuk. Kod Kambrea u Francuskoj, još metak u skočni zglob.

U jednom trenutku, ljekari su mu rekli da mu oko mora biti uklonjeno. Njegov odgovor? „Dobro, ali samo ako mogu odmah da se vratim na front.” Takav je odmah uskočio u rovove. Na pitanje o ratu, rekao je čuveno: „Iskreno, uživao sam u ratu“

Poslije Prvog svjetskog rata, Adrijan postaje vojni diplomata u Poljskoj, gdje će preživjeti još jednu avionsku nesreću i boriti se od napada sovjetske konjice. Potom su ga Litvanci zatvorili. Spasao ga diplomatski status. Učestvovao u duelu protiv budućeg predsjednika Finske.

U aprilu 1941, sa 61 godinom, upućen je da formira britansku vojnu misiju u Jugoslaviji, ali je njegov avion oboren iznad Sredozemnog mora. Nakon što je doplivao do obale, uhvatili su ga Italijani i poslali u zatvor u zamku. Poslije pet pokušaja bjekstva iskopao je tunel koristeći ukradenu polugu i kuhinjske noževe. Za falsifikovane lažne lične karte koristio omote foto albuma. Putovao 320 kilometara kroz neprijateljsku teritoriju – sa jednim okom, jednom rukom i nula znanja italijanskog jezika.

Poslije rata prihvatio poziv Vinstona Čerčila da u Kini obavlja diplomatsku misiju. Tamo se srušio opet u avionu punom viskija. Uvrijedio predsjednika Maoa na zvaničnoj večeri. Mao se, umjesto da ga pogubi, samo nasmijao.

Čerčil je bio veliki obožavalac de Viarta, opisujući ga kao „uzor viteštva i časti“ i napisao je predgovor njegovoj autobiografiji naslovljenoj „Srećna odiseja“.

Adrijan se penzionisao sa 67 godina i oženio ženom smiješno dugog imena. Mirno umro 1963. u krevetu, u 83. godini.

Na posmrtnom odru imao 24 međunarodna ordena, uključujući Viktorijin krst – najvišu vojnu čast Britanije.

Uprkos tome što je živio životom koji sramoti i samog Džejmsa Bonda, Adrijan Karton de Viart ostaje obična fusnota u istoriji.

U svakom slučaju, jedno je sigurno; on nije bio samo vojnik. On je bio vojnik koji nije mogao biti ubijen.

Srpska info

CATEGORIES
Share This