Na ispraćaju iz Beograda nije bilo euforije, kao prije dvije godine pred Katar, niko nije očekivao neki epohalan rezultat, ali niko nije očekivao ni da reprezentativci na terenu izgledaju kao kukavice.
Da budem jasan, Srbija je po prikazanoj igri bila najlošija na takmičenju. Bez želje, elana, cilja, taktike ne može se igrati u današnje vrijeme, a upravo tako su djelovali na terenu igrači selektora Stojkovića.
Stekao se utisak da pojedinci nisu ni znali šta im je zadatak na travnatom tepihu. E, kad su na terenu tako složene stvari jasno je da su u sastavu opet bila imena, a ne borci.
Zaključak je jedan, a to je da je stanje u i oko reprezentacije toliko loše da gore ne može da bude. To su pokazale i izjave nakon meča protiv Danske. Defanzivac Nikola Milenković je jedini shvatio da je sve na ovom prvenstvu bila katastrofa, a to potvrđuje i njegove riječi izvinjenja naciji za lošu igru i rezultat.
S druge strane, mogli smo da čujemo i selektora, koji je nakon eliminacije rekao da je ponosan na igrače i da se Srbija predstavila u pravom svjetlu. Možda je selektor vidio neko svjetlo, ali navijači i stručna javnost u Srbiji i regionu su vidjeli samo tamu u kojoj se ne nazire bolje sutra. Po slijetanju u Beograd igrači su tiho, pognutih glava i bježeći od novinara napustili aerodrom. Niko nije želio da daje bilo kakve izjave. Sve to ukazuje na očaj u kojem se nalazi nacionalni tim Srbije.
E, sad, kako riješiti ovu igračku i rezultatsku agoniju?
Kao prvo, svi bi trebalo da snose odgovornost za sve što se dešavalo uoči, za vrijeme i nakon ovog Evropskog prvenstva i da podnesu ostavke. To bi bilo i moralno i odgovorno prema državi i prema navijačima.
Poslije izbora treba da se upute zahvalnice dobrom dijelu fudbalera koji očito više nisu za nacionalni tim i da im se napravi pravi ispraćaj.
Došlo je vrijeme da na čelo Saveza dođe neko poput Nemanje Vidića, čovjeka koji je tokom nedavne kampanje, iz koje se povukao dan prije Skupštine, jasno iznio svoju viziju budućnosti srpskog fudbala.
Nemanja ima autoritet, snagu i želju, a i podršku bivših igrača. Fudbalska Srbija mora da se probudi i da traži spas, jer pad u ambis je blizu kao nikad prije.
Autor: Siniša Trkulja
Srpskainfo
