Prošle godine, za isti iznos moglo se nabaviti cijelo prase, višestruko teže od navedena tri kilograma.
Isti odnos cijena je i za ostale potrepštine, neophodne za proslavu velikog pravoslavnog praznika. Sve je poskupjelo, višestruko i za većinu stanovništva postalo nedostižno. Među malobrojnim izuzecima je riba, koja se, po navici, kupuje nekoliko puta godišnje. Badnjica je jedan od tih dana.
Zbog smanjene potražnje tokom cijele godine, riba je nešto jeftinija, pa su zato i redovi ispred ribarnica, jednom u godini, duži. Ko to vidi, može pomisliti da narod ipak dobro živi i da nema krize, ali se vara. Ona je preplavila naše živote, svuda i u svakom pogledu.
Na Božić, kada se kupuje više nego drugim danima, a troši do posljednje marke, skupoća se najviše osjeća. Ona je vidljiva u džepu, ali i u gradu, u prodavnicama, na ulicama. Svuda. Poluprazne najlonske vrećice najbolji su barometar sadašnje ekonomske situacije. U prodavnicama nema gužve, ne osjeća se praznična atmosfera, nema euforije…
Siromaštvo je uveliko ušlo u kuće, banulo u svaki kutak života, postalo namet kojeg sve teže izdržava većina u Republici Srpskoj, i naravno, sve teže živi. Plate odavno ne mogu pokriti troškove hrane, a o drugim potrebama, stambenim kvadratima, automobilima, garderobi, putovanjima, godišnjem odmoru, suvišno je govoriti. Nažalost, o tim temama i problemima, na javnoj sceni malo se govori, gotovo ništa.
Politika je kod nas prioritetna tema, kao najbolje, provjereno sredstvo za odvlačenje pažnje naroda od životnih potreba. Politika je biznis, sredstvo lagodnog života jednog sloja, koji ne dijeli sudbinu ostalih. Zbog toga, ni božićni običaji, božićne trpeze ove godine nisu bogate kao prije.
Badnjak je uveliko očerupan. To treba samo shvatiti na pravi način. Ne kaže se badava u srpskom narodu da, ko ima do Božića, pričaće, a kako će biti poslije Božića, shvatiće. Brzo, uskoro, bez dugog čekanja. Tako je kod nas, nažalost.
(Srpskainfo)
