Nigdje nas nema

Nigdje nas nema

Završeno je 16. po redu Evropsko prvenstvo za rukometaše i ono što smo mogli da naučimo oslikava se najbolje u jednoj prostoj rečenici – Nigdje nas nema.

To što nas, ali i regiona, nema na rukometnoj mapi Evrope to smo donekle možda i navikli jer osim Hrvatske niko nije osvojio više od jedne medalje u istoriji. Po jednu su osvojili Srbija i Slovenija, što je svakako premalo s obzirom na očekivanja. Posebno u taboru Orlova.

Ostatak bivše Jugoslavije daleko je od odličja, a tu možemo da stavimo poseban akcenat na BiH koja ne da ne može do medalje, nego ne može niti do jednog boda.

Završio se turnir, ali i dalje je gorak ukus u ustima svih navijača Srbije koji su se nadali iskoraku ove godine. Nadali su se toliko željenoj medalji, ali i pored velikog razočaranja siguran sam da ćemo u 2026. godine sanjati postolje. Veliko razočarenje je i u BiH, koja je ponovo ostala bez bodova, ali sve što kažem neće biti ništa novo u odnosu na već izgovoreno i napisano.

Francuska je najbolji primjer da ko čeka taj dočeka. Eto, nakon 10 godina su se popeli na krov Evrope. Istina, u međuvremenu su osvajali medalje na Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama, ali to je neka druga priča.

Ovo je Francuskoj četvrto zlato, ali čini se da su do njega došli na nikad kontroverzniji način. Grešaka u sportu uvijek ima i uvijek će ih biti, ali ubacivanjem video tehnologije to se dešava sve rjeđe. Ipak, u polufinalu između Francuske i Švedske smo vidjeli, u najmanju ruku, nekoliko sumnjivih odluka sudija. Sudije se sve više oslanjaju na pomoć tehnologije, ali čini se da to u rukometu nije baš toliko česta pojava pa se dešava i da arbitri bez problema mogu da kroje rezultat kao što je to bilo u ovom slučaju. U najmanju ruku su morali da pogledaju sporne situacije kao što je to bio slučaj u nekoliko navrata na prvenstvu Starog kontinenta. Da li uz pomoć sudija ili ne, u Francuskoj mogu da slave novo zlato, a treba staviti ruku na srce i reći da su igrali na visokom nivou. E sad, da li se oni nekome sviđaju ili ne to je samo stvar ukusa. A o ukusu se ne raspravlja.

Vidjeli smo i posljednji ples Nikole Karabatića. Jedan od najboljih rukometaša svih vremena ovog ljeta završava karijeru, a nije moglo na bolji način nego što je to uradio sada. Zlato je stavio oko vrata i još jednom pokazao svima zašto je jedan od sinonima za rukomet.

Ostalo mu je još da odigra Olimpijske igre, koje se ove godine održavaju u Parizu. Bez sumnje će pružiti maksimum kako bi nacionalni tim odveo do novog zlatnog odličja.

A mi ćemo, eto, i te Olimpijske igre gledati preko TV ekrana, jer rezultatima i igrama nismo ni zaslužili da se tamo nađemo.

Autor: Vladimir Grbić

Srpskainfo

CATEGORIES
Share This