(Ne)viđeni scenario ljudska
„Bez hljeba narod može ostati, al’ bez vlasti neće“. U ovu rečenicu velikog Meše Selimovića iz „Tvrđave“ staje sve što treba reći vezano za epilog pravosudno-političkog procesa protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika pred Sudom BiH.
A kad je riječ o epilogu, valja ipak reći da postoji nekoliko scenarija. Prvi i jedini pravedan i pravno neupitan scenario je odbacivanje optužbe. Kad bi sudila po pravu i pravdi, sudija Sena Uzunović mogla bi samo da se pozove na član 283. Zakona o krivičnom postupku BiH i donese presudu kojom se optužba odbija. Za takvu odluku treba sudijski obraz, ali i lična hrabrost. Zašto lična hrabrost? Zato što niko u Sarajevu, pa ni njene komšije ne bi blagonaklono gledale na oslobađanje Milorada Dodika. Treba se samo prisjetiti da je Saša Trivić zbog jednog tvita doživio medijski linč, da su mu polupane pekare i da je bukvalno protjeran iz Sarajeva. Zamislite čemu onda može da se nada sudija koja bi oslobodila Dodika? Zato je potrebna lična hrabrost, a veliko je pitanje da li ga sudija Sena Uzunović ima, iako su sve prilike da njoj ne nedostaje hrabrost, već volja da donese jedinu ispravnu odluku. U slučaju ovakvog scenarija, razloga za zadovoljstvo imali bi i Dodik i Republika Srpska.
Drugi scenario koji je po posljedicama po optužene skoro identičan presudi kojom se optužba odbija je izricanje oslobađajuće presude. Ipak, ozbiljna razlika u odnosu na odbijanje optužbe leži u tome što bi izricanjem oslobađajuće presude sud praktično dao legalitet Kristijanu Šmitu zato što bi to značilo da je presuda donesena po odredbama Krivičnog zakona BiH koje je on nametnuo. Prema ovom scenariju, razloga za zadovoljstvo imao bi Dodik, a Republika Srpska nešto manje.
Sljedeći scenario je uslovna osuda koja u zavisnosti od sudijske volje može, ali i ne mora sa sobom da nosi ono što je suština cijele priče, a to je mjera zabrane vršenja dužnosti Miloradu Dodiku. Sudija Sena Uzunović može da se pozove na član 113. KZ BiH koji kaže „pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo počiniocu izrečena uslovna osuda“. Može čak obrazložiti da će mjera zabrane vršenja dužnosti u skladu sa nametnutim članom 203a. KZ BiH stupiti na snagu u slučaju kršenja uslovne kazne. Iako se ovo čini povoljnim po počinioca, uslovna kazna krije i ozbiljnu zamku. Šta, recimo, ako Kristijan Šmit (pu, pu, daleko bilo) nametne Zakon o državnoj imovini ni po čemu prihvatljiv za RS?! Očekivano bi bilo da predsjednik Srpske na to reaguje i to sasvim izvjesno na način koji će sud ocijeniti kao kršenje uslovne kazne. Dakle, predsjedniku Srpske po ovom scenariju ne bi bilo zabranjeno vršenje dužnosti, ali bi mu u političkom smislu bile vezane ruke. Da sam Britanac, ja bih smislio ovakav scenario. U ovom slučaju djelimično bi razloga za zadovoljstvo imao Dodik, ali ne i Republika Srpska, jer Srpskoj ne može da odgovara nijedan scenario koji odgovara Britancima!
Scenario uslovne kazne sa izrečenom mjerom zabrane vršenja dužnosti je praktično isto što i osuđujuća presuda sa kaznom do godinu dana zatvora koja se u skladu sa zakonom može otkupiti. Mogućnost otkupa kazne bi samo značila da predsjednik ne bi morao da ide u ustanovu čiji je najpoznatiji stanovnik trenutno Nenad Nešić, ali bi mu bilo zabranjeno vršenje dužnosti predsjednika. Prema ovom scenariju, razloga za zadovoljstvo ne bi imao ni Dodik, ni Republika Srpska, iako nema sumnje da najveći dio opozicije, a sasvim sigurno i dio njegovih koalicionih partnera, pa čak i članova i funkcionera njegove stranke, ne navija grčevito protiv ovog scenarija.
I posljednji, po predsjednika najpogubniji scenario je izricanje kazne od preko godinu dana koja bi značila da mora da ide u zatvor. Za izricanje ovakve kazne ne treba hrabrost, već krajnja ludost, i zato je najmanje vjerovatna ili bolje rečeno isključena, uprkos tome što bi Senu nosali na rukama kada bi se drznula da izrekne takvu kaznu. (Zbog posljedica koje bi takva kazna izazvala po buduće odnose u BiH, pa i samu sudbinu zemlje, isti ti bi joj kasnije, da prostite, j… mater, ali to je već drugi film). Isto kao i u prethodnom scenariju, razloga za zadovoljstvo ne bi imao Dodik, a ni Republika Srpska, iako nema sumnje da bi dio bolesno ostrašćenih opozicionara dao poslanički mandat samo da Dodika vidi iza brave.
Kada je riječ o onome što bi uslijedilo u slučaju da predsjedniku Srpske bude izrečena mjera zabrane vršenja dužnosti, cijenim da u ovom trenutku za to niko nema precizan scenario ili do detalja razrađen „plan B“, kako je tu hipotetičku situaciju juče nazvala ministarka finansija Zora Vidović. Ono što je dobro je da trenutno nemamo Vladu kao što smo imali 1999. godine koja je spremna da predsjednika Srpske izbaci iz kabineta.
Na kraju, za one koji zbog svega što se dešava gaje strah za Republiku Srpsku kao utjeha mogu poslužiti riječi jednog od funkcionera SNSD-a na nivou BiH koji sigurno neće napustiti unosnu fotelju u kojoj se nalazi, a koji je jako efektno parafrazirao Mešu Selimovića i rekao: „Ne može propasti država, može propasti samo vlast“.
P.S. Veli Bobi: „Onaj sudija Mirsad Strika je najpametniji čovjek“. I ja velim isto.
Darko Momić Čkalja/Nezavisne
