Nije doktor oslobođen zato što je tokom postupka dokazao svoju nevinost, već zbog katastrofalnog propusta postupajućeg tužioca u konkretnom slučaju.
Tužilac je bio Aleksandar Simonović i svojim propustom učinio je medvjeđu uslugu poznatom banjalučkom doktoru.
Kako se krivično djelo za koje je bio optužen Golić vodi na zahtjev oštećenog, tužilac ovaj materijalni dokaz nije uložio u spis, pa prvostepeni sud nije imao drugog izbora nego osloboditi optuženog, a da nije ni počelo saslušanje svjedoka. Ovu presudu je po automatizmu potvrdio drugostepeni sud.
Slučaj protiv doktora Golića izazvao je burnu reakciju javnosti.
Kako je oštećenom i njegovoj porodici, nije poznato, ali ih je sud uputio na parnicu da traže nadoknadu štete.
Ono što je poznato je da se tokom istrage Darko Golić branio ćutanjem, ali je istakao da smatra da je neosnovano uhapšen.
To je pobijalo 16 svjedoka, medicinsko osoblje s Klinike. Pacijent se nije sjećao samog događaja, a njegova supruga je izjavila istražiocima da je vidjela optuženog kako ljubi u obraz njenog muža.
Vještačenja bioloških tragova pokazalo je da je Golićev DNK pronađen na naočarama pacijenta, plahti na kojoj je ležao, kao i peleni za presvlačenje odraslih.
Predmet protiv Golića pokazao je tako još jedno lice pravosuđa i odsustva odgovornosti tužilaca.
