Ova drama govori o jednom malo poznatom momentu iz biografije našeg velikog genija Nikole Tesle, kada je njegova majka Đuka uspjela da od članova svoje familije Mandić dobije novac za naučnikovo dalje školovanje.
Otac Milutin je iznenada preminuo, tako da za školovanje mladog Tesle više nije bilo para. Rodbina nije u prvi mah željela da sakupi novac, jer je do njih došao glas da Tesla vodi raspusan život u Gracu, da se kocka i opija.
Tačno je da Tesla nije imao novaca da plati školarinu za 1878. godinu tehničkih studija u Gracu, jer je njegov otac preminuo prethodne godine. Volio je da igra karte i bilijar, ali nije nikada proćerdao pare koji su mu roditelji davali za školovanje.
Vjerujući u svog sina, majka Đuka je okupila porodicu i objasnila koliko je važno da svi budu ujedinjeni u naporu da pomognu njenom sinu. Biranim riječima uspjela je da pridobije svog brata, vladiku Petra Mandića, da nastavi Tesli da šalje pare iz Budimpešte. To je ujedno i tematika kojom se bavi drama Milice Konstatinović.
Da nije samo Teslina majka Đuka bila snažna ličnost pokazuje i studija Milutina Matića “Prota Milutin Tesla (1819-1879)“. Matić je nakon 25 godina istraživanja napisao sveobuhvatno djelo o ocu slavnog naučnika. Matić smatra da svijet mora da sazna da je Milutin Tesla, pravoslavni sveštenik, njegovao skladne odnose sa rimokatolicima i muslimanima i govorio najmanje osam svjetskih jezika.
– Tokom rada pronašao sam brojne dokaze da je Milutin govorio slovenački, staroslovenski, mađarski, njemački, engleski, francuski, grčki, ruski, italijanski i španski jezik – kaže Matić i dodaje da je Milutin bio dopisnik „Srbskog dnevnika“, kao i više austrijskih listova.
Zbog slabijeg zdravlja rano je napustio vojnu školu i prešao na bogosloviju u Plaškom, nakon čega je službovao kao paroh u Štikadi, Senju, Smiljanu i Gospiću.
Milutin Tesla je bio istaknuti sveštenik, prosvjetitelj, pjesnik, poliglot i narodni borac. Rođen je u selu Raduč u Lici, kao sin vojnog starješine Nikole Tesle i Ane Kalinić, iz ugledne porodice oficira i sveštenika. Iako je karijeru započeo u vojsci, zbog jedne stroge opomene odlučuje da zauvijek napusti vojni poziv i posveti se vjeri i duhovnoj službi.
Kao sveštenik Srpske pravoslavne crkve djelovao je u sredinama u kojima su živjeli i katolici i muslimani, s kojima je gradio odnose zasnovane na međusobnom poštovanju. Bio je izuzetno obrazovan, bavio se filozofijom, čitao Getea i Šilera, a pored teoloških i duhovnih tema pisao je i o obrazovanju, zdravlju, prirodnim nepogodama i društvenim pitanjima. Autor je i pjesama, od kojih je jedna, „Pozdrav novog leta“, posvećena administratoru eparhije gornjokarlovačke, Sergeju Kaćanskom.
Velimir Abramović je pisao u svojim studijama o Tesli, da je vlast NDH pokušala da zatre trag kompletnoj familiji Tesla, te da su mnogi stradali u logorima. Nikola Tesla je tada boravio u Njujorku i govorio u intervjuima da je njegova najveća privilegija to što ostavlja nešto neprocjenjivo kao dar svom srpskom rodu.
