Ne vređajte svetlo lice diktatora!

Ne vređajte svetlo lice diktatora!

Žalosno je da u 21. veku treba polagati nadu u stvaranje fondova koji će praktično kupiti slobodu medija i medijskih radnika. I to što ne mogu sve da pohapse, pa možete računati na solidarnost kolega. Ali ko će osloboditi pravosuđe i pravni sistem u celini? Ili sve ovo dovodi do toga da diktatura nema obraza, ali diktator sam po sebi mora da postane državni/birokratski aparat?

Kažu – Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske uvodi se diktatura na mala vrata! Ne bih se složio sa tom konstatacijom. Diktatura je davno uvedena, sada se tek legalizuje i pravno reguliše da bi po zakonu bila pravedna, kvalitetna diktatura. doduše, zakon koji legalizuje diktaturu predviđa da se nazivanje diktature diktaturom smatra klevetom. Tako da će u legalizovanoj diktaturi, kao i onoj koja ničim nije regulisana, biti kažnjivo diktaturu nazvati diktaturom. Onakav kakav vređa diktatore.

GDE JE NESTAO JAVNI INTERES

Kao i do sada, diktatori će imati pravo da vređaju predstavnike medija ako im se ne sviđa način na koji pojedini mediji izveštavaju o njihovom radu. Ali, zahvaljujući ovom zakonu, ovo će biti sve ređi slučaj jer mediji više neće, u strahu od drakonskih kazni, negativno ublažiti postupke predstavnika vlasti. Dakle, diktator neće cenzurisati medije, kako neki nepravedno insinuiraju, već mediji moraju sami sebe da cenzurišu, u čemu im pomaže usvojeni Nacrt zakona. U stvari, Nacrt štiti medije od samih medija. Dakle, nepravedno je kriviti predstavnike vlasti što žele da kontrolišu medije. Oni nemaju vremena za tako nešto. Mediji treba da kontrolišu sami sebe. A ne kao do sada bezumno penjenje na usta u ime nekakvog javnog interesa kada je jasno kao dan da tako nešto kao javni interes uopšte ne postoji. Dokaz da javni interes ne postoji je to što se u novom Nacrtu zakona nigde ne pominje kovanica „javni interes”. Da postoji javni interes, verovatno bi se pominjao u Nacrtu zakona. Ovim je Vlada RS – i konačno nam otvoreno poručila ono što smo samo naslućivali – u obavljanju javnih funkcija u RS – u (Neka Federacija sama brine o sebi) jedini interes koji postoji je lični, pardon lični, taj interes je i ovim Predlogom zakona zaštićen od onih koji bi svoje lične interese predstavljali kao javni interes samo klevetama državnih službenika.

S obzirom da ne postoji javni interes, nejasna je potreba za postojanjem medija. Ali kada već postoje i kada su skloni stvaranju realnosti, onda bi mogli da urade nešto dobro stvaranjem isključivo pozitivne atmosfere, jer je opštepoznato da je rad i život u pozitivnoj atmosferi izuzetno stimulativan, pa će stoga predstavnici vlasti nastupati. svoje zadatke mnogo bolje u podsticajnom okruženju.sredini u kojoj ih niko ne sabotira i ne otežava im širenjem mračnih vizija budućnosti. Kakvi su mediji i kakvu budućnost mogu da predvide, najbolje bi bilo da se budućnost ukine zakonom. Ili mediji. Ali to nikako nije u skladu sa demokratskim standardima, pa ovaj nacrt zakona daje mogućnost medijima da se samougase ako nastave da izmišljaju javni interes i time blate jedini postojeći – privatni, lični interes.

NEĆEMO OTKAZATI BUDUĆNOST

Da vidimo sada nevladine organizacije ili opozicione stranke koje kritikuju vlast! Neka nađu medijskog heroja koji će preneti njihove kritike i primedbe! Ako neće svi zajedno da kooperiraju, neka se lepo raziđu i odu da se bave svojim ličnim interesima negde drugde, a ne da nam ovde prodaju svoje lične interese pod javnim interesom koji, kao što smo već zaključili, ne postoji. Bolje je da na vreme shvate da je interes predstavnika vlasti jedini validan i zakonit, a samim tim i njihov interes, jer vlast ostvaruje svoje interese jer je u interesu onih koji nisu u snaga. Samo oni to ne mogu da shvate. A nesporazum povlači krivičnu odgovornost jer je prosto nedopustiv u ovim ključnim istorijskim trenucima u kojima odlučujemo da li budućnost treba zakonski ukinuti.

Zbog ove budućnosti ljudi su skloni da žele previše i kritikuju sadašnjost u ime nje, kao da postoje uzročno-posledične veze između sadašnjosti i budućnosti. Budućnost nećemo ukidati samo zato što smo u stanju da je pravno uredimo na način na koji regulišemo prošlost. A svi oni koji su do juče protestovali treba da nam svesrdno pomognu u tome, umesto da nas zamaraju pozivanjem na neku vrstu odgovornosti, što je, kao što znamo, čisto gubljenje vremena u trenucima kada je svaka sekunda važna u borbi za još gore juče, što ga čini jadnijim sada i bolje nego juče samo ako shvatimo koliko je juče bilo grozno i perspektive su svetle jer oni koji su u stanju da promene prošlost su svakako najbolji kreatori budućnosti. Ako nam ne verujete, možemo vam to nedavno dokazati na sudu! U celoj ovoj zbrci jedina sreća i nada je da je sudstvo nezavisno, dakle i nepristrasan, pa ide ko voli!

(Napisao: Marko Tomaš Žurnal.info)

CATEGORIES
Share This