Istina, veću platu je dobilo više od 70 odsto zaposlenih u sektoru obrazovanja.
Ovih skoro 1.000 radnika, za isti posao, i to sa mnogo više iskustva (što je prirodno), nisu isto plaćeni kao njihove mlađe kolege sa završenim fakultetom.
Za ovaj problem postoje dva rješenja. Jedan je da se oni sa višom stručnom spremom doškoluju. Ili da se kroz Zakon o platama RS pokuša riješiti taj problem.
Ako se iskreno pogleda, da li je zaista realno da neko ko je na kraju radnog vijeka polaže razliku ispita?! Ti ljudi bi sada praktično trebali da krenu od nule samo zato što imaju Pedagošku akademiju. To nije njihova krivica.
Našli su se u situaciji da sa skoro 40 godina radnog staža imaju manju platu od početnika. Priča o doškolovavanju se javila još prije 10 godina, ali tada nije rečeno da to moraju da urade. Vrlo vjerovatno mnogi to i nisu. Jer, ako su u to vrijeme imali pedesetak godina, ko ima vremena, energije i nerava da ponovo sjedne u klupe?!
Ovi ljudi su životni vijek proveli u plemenitoj profesiji u radu s djecom, a sada o njihovoj sudbini odlučuju ta ista djeca. Malo je surovo.
Nadležni neka u rješenje ovog problema probaju da uključe i srce, a ne razum. Nije ovo gledanje kroz prste, jer ovi ljudi čestito zarađuju koru hljeba, rade isto kao da su visokoobrazovani. O njihovom iskustvu ne treba ni govoriti. Oni nas mogu naučiti puno toga. Kako ne bježiš od profesije koju voliš, bez obzira na diskriminaciju koju doživiš.
Autor: Jana Kezić
Srpskainfo
