Nažalost, to smo mi

Nažalost, to smo mi

Rodiš dijete, hraniš, odgajaš, učiš da postane čovjek i na kraju pošalješ u drugi grad, gdje ga nasilnik na ulici mučki prebije kao životinju.

Gledaš snimke, moliš boga da nema posljedica, nadaš se i vjeruješ u pravnu državu, a onda novi šok, nasilnik je pušten, a kazna koja mu prijeti i ne postoji.

Istovremeno se čudiš kako nikoga nije bilo da pomogne kada su ti sina zvjerski tukli na ulici u tom tuđem gradu.

Pitaš se gdje su nestali svi, a onda, kada je sve prestalo, a nasilnik mirno otišao dalje, vidiš na snimku kako svi trče u pomoć.

„Dajte nasilnika majci koja je rodila pretučenog mladića, neka mu ona presudi“, jedan je od više stotina komentara koji su se pojavili nakon vijesti o nasilniku koji je ispred lokala u Banjaluci pretukao mladića iz Čajniča. Komentara je bilo na stotine, ali nikoga naravno, nije bilo da spriječi brutalno premlaćivanje.

Taj nasilnik nije pružio ni promil šanse mladiću da se brani, jer ga je iznenada zaskočio i udario šakom u glavu, nakon čega je ovaj pao kao pokošen. Da patologija bude veća, nasilnik je žrtvu šutirao nogom u glavu dok je ležao na betonu, istovremeno ga udarajući i šakama.

Završni udarac bio je dovoljan da se u svakoj normalnoj zemlji napadač uhapsi i pošalje na hlađenje iza rešetaka, barem mjesec dana, za početak, ali ne i u ovoj kasabi, u kojoj svakog vikenda roditelji strijepe.

Još tragičnije od premlaćivanja, izgledalo je što nikoga nije bilo da odmah u startu spriječi krvnički napad.

Neko će reći koliko li je takvih batinanja u vrijeme vikenda, pa nikome ništa.

Recite to majci mladića koji je bio meta nasilnika.

Gdje su nestali svi oni Obilići srpski, ili ih možda nije ni bilo. Gdje nestade to junaštvo.

Da li je moguće da su svi junaci pobjegli na društvene mreže, pa tamo ljute bojeve biju, dok im pred očima i u komšiluku nasilnici i razbojnici kolo vode.

Nažalost, to smo mi!

Piše Nikola Morača/ Srpskainfo

CATEGORIES
Share This