Na laži se ne može kreirati ništa, a pogotovo ne ekonomski život

U Republici Srpskoj realni ekonomski rast je iznosio 1,9%, podatak za BiH je 1,8%. Podaci imaju sve značajniju ulogu u našim životima. Kineska administracija podatak je prepoznala kao faktor rasta, pored rada, kapitala i zemlje. Tako podatak da je nakon korone dvostruko intenzivnije zapošljavanje u Republici nego u Federaciji, da je, ako ćemo posmatrati realni ekonomski rast, u korist Republike intenzivniji rast, šalje korisne poruke i signale za upravljanje.

Naravno, ako neko želi da ih posmatra i čita.

Oni koji ih obrađuju, identifikuju i saopštavaju često se raspravljaju.

Snaga argumenata često prelazi u lične sukobe. Umjesto snage argumenata, prelazi se na argument snage. Umjesto sudara ideje, sudaraju se pesnice. To će postati izraženije ukoliko se podaci „namještaju“. To je moguće kratkoročno, ali nije dugoročno. Na laži se ne može kreirati dugoročno ništa, a kamoli ekonomski život. Na zastarjelim teorijama teško je projektovati budućnost, odrediti ekonomsku mjeru ili pak prepoznati trend.

Federacija BiH i pad trgovine

U Federaciji BiH bilježi se pad broja zaposlenih za više od 3.000. Bilježi se pad indeksa prometa trgovine u prodavnicama životnih namirnica. Onih koje nisu specijalizovane za tri procenta, specijalizovanih za osam procenata za period od osam mjeseci tekuće godine. Sličan obrazac kao u 2020, godini pandemije.

Trgovina ima najznačajniji uticaj na nivo ekonomske aktivnosti Federacije, skoro petina ekonomske aktivnosti stvori se u trgovini. U tim i takvim okolnostima dešava se unutrašnja polarizacija društva, države, ekonomskih faktora u BiH. Sudaraju se ideje. Ideje nečeg starog sa nečim novim još nedefinisanim. Činjenica da se u posljednje vrijeme vrlo često sudska vlast postavlja iznad političke je trend koji nije samo svojstven našem društvu, nego i američkom i svjetskom.

Naime, izvršna naređenja predsjednika SAD često su predmet sudskog odlučivanja i suprotna su aktivnosti onoga kojem je narod dao podršku.

Posljednji primjer je primjer člana Odbora Federalnih rezervi, koji će na mjestu ostati do januara iduće godine, kada će se to pitanje razmatrati. Između političkog i sudskog istorija nas uči da ipak dobija političko, ako je prepoznalo globalni trend. Kao što je nerazumijevanje odnosa ekonomske i političke moći toliko puta u istoriji dovelo da ekonomska moć pomisli da je iznad političke, što je greška.

Globalna polarizacija i slabljenje institucija

Polarizacija društva je na svakoj strani, sve smo dalji jedni od drugih. Ovo nije samo naša karakteristika, ovo je globalna karakteristika svijeta.

S obzirom na to da smo otvorena ekonomija, otvoreno društvo globalno se odražava na lokalno. Saradnje manjka, kritikuje se ideja, bez alternativnog rješenja.

Na globalnom nivou svjedoci smo da se Ujedinjene nacije koje bi trebalo da budu arena napretka, prosperiteta, zaštita globalnog poretka, embrion ideja, suočavaju sa budžetskom štednjom i sumornom slikom. Nivo štednje  izražen matematikom i brojem za trećinu.

O funkcionalnosti sistema i budžetske štednje govori jedan mali i jednostavan eksperiment.

Ukoliko svaki budžetski korisnik u Republici Srpskoj, a ima ih samo pobrojanih u republičkom budžetu 189, umanji svoj budžet za trećinu. Ili neka svaki privredni subjekt u našoj republici svoju prihodnu stranu umanji za trećinu, imamo ih preko 12.000. Ako ovu pojavu pokušamo približiti svakoj porodici ili pojedincu, neka svako na nivou porodice ili na nivou pojedinca svoj dohodak smanji za trećinu.

Na osnovu traga tih razmišljanja možemo procijeniti sposobnost svog daljeg funkcionisanja.

Slično je i na globalnom nivou, bez novca je teško, često nemoguće. Ako pak tome dodamo činjenicu da, prema podacima sa 15. septembrom tekuće godine, doprinos za rad Ujedinjenih nacija u iznosu većem od 800 miliona dolara nisu platile SAD, da to nije učinila ni Kina (oko 700 miliona dolara), niti Rusija, dobijamo odgovor o stanju globalnog. Činjenica da su, prema budžetskom zahtjevu predsjednika Trampa za 2026. godinu, koji se trenutno nalazi u Kongresu SAD, pauzirana sva plaćanja za tu godinu ovoj organizaciji, dodatno nas ojačava u našem uvjerenju. Ove dvije činjenice uz pravilo da zemlje koje kasne sa plaćanjem dvije uzastopne godine gube pravo glasa u Generalnoj skupštini ukazuju na sudbinu ove organizacije. Budućnost je neperspektivna.

Čini se da UN poprima obilježje Lige nacija kao ideje koja je utihnula kada je američki Senat odbio da je ratifikuje na kraju Prvog svjetskog rata. Možda se našim stanovnicima sve ovo čini dalekom i nebitnom činjenicom, ali kada globalno utihne, kada postane restriktivno, reaktivno se stvara prostor gdje je bilo globalno.

To će nešto ispuniti. Obično ono što galami, ekspanzivno i aktivno.

U tim i takvim okolnostima mali imaju i moraju pronaći svoju šansu, ako žele da opstanu. Pogotovo ako kreiraju, inoviraju i preuzimaju rizik.

Ukoliko se čuju, ukoliko su ekspanzivni i aktivni, imaju perspektivu. Jer, ako je obilježje onoga koji nestaje jedno (defanzivno, restriktivno, neaktivno), a obilježje onoga koji postaje drugo (ofanzivno, ekspanzivno i aktivno), ako želimo postati, bolje je imati obilježje onoga koji postaje, a ne onoga koji nestaje.

Domaća ekonomska aktivnost nastavlja da funkcioniše. Pozicija, oni na vlasti će reći odlično, opozicija pak kaže propast. Brojevi ukazuju i podaci dokazuju stanje stvari.

Divno je kada su stavovi suprotni, pa i sa istim brojevima. Valjda se tako formiraju optimisti i pesimisti. Lakše je živjeti kao optimista, iako za pesimistu kažu da je dobro obaviješteni optimista. Da bismo bili obaviješteni, svijet, region, nacionalni i lokalni nivo je potrebno pažljivo pratiti.

Svjedoci smo, kao malo koja generacija, promijeni svijeta i svjetskog poretka. Pred očima nam nestaje staro i javlja se novo, još nedefinisano. Imamo sreće pa smo u izuzetno dobroj diplomatskoj poziciji, ljudi sa političkim iskustvom 30 godina i plus sa energijom ljudi 45 godina i minus, čine se dobrom i korisnom kombinacijom u ovom turbulentnom vremenu, vremenu koje će potrajati. Prethodnih mjesec dana domaći narativ su obilježila pitanja ekspozea i novog sastava Vlade, fonda dječje štednje, finansijskog opismenjava kao nikada do sada. Instrumentima poput programa „Start 20-25“, „Aktivne žene“, „Iskustvo vrijedi“ postavljaju mehanizme za uključivanje ljudi na tržište rada. Naime, prema ovom pokazatelju, BiH je među 10 najlošijih zemalja svijeta, gdje je manje od polovine aktivnog stanovništva uključeno na tržište rada. U svijetu je taj pokazatelj na dvije trećine. Na ovaj način može se aktivirati dodatnih 100.000 ljudi u nekom obliku na tržištu rada. Ipak, potrebno je sačekati i vidjeti da li ćemo narednih godinu dana svjedočiti promijeni ili pak sudbini Evrope – frustraciji. Naime, o stanju Evrope najbolje govori frustriranost jednog od očeva buduće evropske konkurentnosti.

Evropska neaktivnost i frustracija

Mario Dragi je frustriran neaktivnošću Evrope godinu dana nakon njegovog izvještaja na koji način povećati konkurentnost Evrope. Angažovan od strane Evropske komisije, bivši predsjednik Evropske centralne banke sačinio je izvještaj sa 383 preporuke koje su prihvaćene.

Mali dio je realizovan, ostale preporuke su zaglavljene u političkom neslaganju i birokratskom nadmetanju. Model rasta blijedi, ranjivost se gomila, a neaktivnost ne samo da urušava konkurentnost, nego i sam evropski suverenitet. U tom kontekstu evropska agenda blijedi. Ako neko ne može da se bavi sobom, izlišno je očekivati da će se uspješno baviti drugima.

Diplomatska politika ne može biti dobra ako je unutrašnja loša. Nažalost, alternativa za Balkan manjka, ipak je Evropa više od dvije trećine našeg izvoza. Ideju i alternativu može predstavljati haos i nered koji prevladava u svijetu. Svjetski poredak se urušava, globalne institucije slabe. Brzina raspada sistema diktirana je mrežom ekonomskih i političkih međuzavisnosti.  Nije realno očekivati revolucionarna rješenja, haos je kontrolisan, globalni sukob malo vjerovatan. Doktrina da onaj koji prvi upotrebi nuklearno oružje je drugi koji nestaje sa lica zemlje čini se da sprečava globalni sukob većih razmjera. Naredni period je bez pravila i ideologija sa više regionalnih centara koji će odražavati ravnotežu, ali ne i trajni mir. Mali ekonomski sistemi mogu opstati na način da se ne sukobljavaju, da se povezuju i da se prilagođavaju.

Otpornost ekonomskog modela Republike Srpske

Iskustvo krize izazvano koronom, gdje je Republika Srpska imala dvostruko brži rast broja zaposlenih nego federacija BiH, ukazuju da je ekonomski model Republike konzervativniji, ali otporniji, dok je model Federacije BiH dinamičniji i ranjiviji. Makroekonomski balans naginje ka Republici, posebno ako je posmatrani period nakon 2020. godine – period visokih šokova, energetske krize i deglobalizacije. Čini se da su to prepoznali i oni koji imaju averziju prema rizicima, domaći deponenti. Odlično funkcioniše lokalno bankarsko tržište. Podaci za Republiku ukazuju da ono bolje funkcioniše nego u Federaciji. Naime, depoziti stanovništva rastu dvocifrenom stopom rasta. Osmi mjesec ukazuje na više od  12 procenata rast depozita u odnosu na osmi mjesec prethodne godine. Intenzivnije nego u Federaciji BiH, gdje se bilježi rast od osam procenata. Projektujući nastavak ovakvog trenda, nazire se gdje ćemo biti za godinu, dvije ili pet. Ako je neka pojava izraženija za polovinu više, onda je to dobro, a ne loše.

Dividende i kapital – znak snage

Informacija o tome da se količina novčane baze u BiH povećava, jer monetarna pasiva raste, jer depoziti rastu u suprotnosti (svađi) je sa informacijom da su banke iznijele novac iz zemlje u iznosu od 4,5 milijardi KM. Možda bi podatak koliko su banke i preduzeća unijeli u zemlju dao dodatno objašnjenje.  Činjenica je da preduzeća mimo banaka ne mogu ni iznijeti novac, npr. kod plaćanja dividendi itd.

Prethodne godine samo u Republici su isplaćene rekordne 1,4 milijarde KM dividendi. To je nešto što je dobro, a ne loše.

Dividende treba da budu veće, a ova informacija ukazuje na potentnost domaćeg ekonomskog prostora i da su oni koji rizikuju, koji inoviraju, nagrađeni materijalno putem dividende. Era kontrolisanog haosa će nagraditi otpornost i prilagodljivost, a ne ideologiju. Svijet više nema centar, ali ima frekvenciju, umjesto revolucije, čekaju nas adaptacije, umjesto institucija – mreže, umjesto pobjeda – ravnoteža. U takvim okolnostima realno je očekivati da se otpornost i prilagodljivost ekonomije Republike nastavi sprovođenjem istih politika koje su bile svojstvene periodu nakon 2020. godine do danas i to sa rezultatima. Period u kojem je ekonomski model ne samo preživljavao promijene, nego i profitirao.

Nezavisne