Eto, Dodidov odlazak u Vašington i klopa koju će negdje u istoj prostoriji pokusati s američkim predsjednikom, tako se barem pokušava prikazati u medijima koji prate svaki Dodikov korak, pokazuje da je naš „predsjednik“ u istoj ravni s Putinom ili Si Đinpingom, liderima svjetskih sila s kojima se Donald Tramp sastaje na „ravnoj nozi“ i raspreda o svjetskoj politici.
Međutim, onima koji „hvataju“ neke druge TV kanale osim onih kojima je Mile Bog, a nije im mrsko ni da malo „proguglaju“ šta je to Molitveni doručak, ko ga organizuje i ko se sve tamo može pojaviti, otvaraju se neki drugi horizonti koji pobožnim sljedbenicima Mesije iz Laktaša sigurno liče na jeres.
Elem, ideja o organizaciji Molitvenog doručka, tako zvanično piše, potekla je od izvjesnog Norvežanina, protestanta – metodiste. Domaćin doručka je neko od članova Kongresa SAD, a na fruštuku u Vašingtonu učestvuje oko 3.000 ljudi iz bijelog svijeta.
Na Molitveni doručak ne dolazi se po pozivu predsjednika SAD ili aktuelne američke administracije, već se to zadovoljstvo plaća dolarima. U paketu s avionskom kartom i smještajem negdje u američkoj prestonici, takav doručak običnog čovjeka koštao bi k’o Svetog Petra kajgana.
Naravno, običan čovjek na takve događaje ne ide, jer bi ih morao platiti iz svog džepa. Onima koji raspolažu budžetom i narodnim novcem kao da je njihov, odlazak na Molitveni doručak je sjajna reklama koja ih ništa ne košta. Oni doručkuju u Vašingtonu, a sirotinji raji ostaju molitve.
Autor: Boris Knežević
