Biće to godina neimarstva u Republici, jer će se konačno, osim višemilionskih stambeno-poslovnih kompleksa graditi i vrtići!
Tolika euforičnost je zavladala ulicama Srpske da se izgradnji vrtića raduju i roditelji čija djeca završavaju i srednju školu.
Izdvojeni su milioni, a neće biti ni komplikovanih procedura, zbog kojih kako stvari stoje, nijedan državni vrtić nije izgrađen u Banjaluci u proteklih 20 i kusur godina.
Nekako su ti vrtići, a posebno priča oko prijema djece u njih zanimljivi, posebno u Banjaluci.
U onaj državni ne možeš upasti nema boga, pa taman da dijete dolazi iz višečlane porodice. Euforija prava kreće u ljeto, uredno se svi prijavljuju, jer nada umire posljednja. Dokumentacija, raznorazni izvodi o tome ko je i gdje zaposlen od roditelja, koliko djece ima u domaćinstu. Stavka koja najviše nosi bodova je ona koliko dugo zahtjev leži u ladici. Nevjerovatno, ali istinito. Na kraju svaki roditelj dobije- šifru.
Rezultati konkursa se objave, ali većina djece koja bi u svakoj normalnoj državi trebala imati pravo, završe ispod crte. Tako recimo roditelji sa troje djece koji su zaposleni imaju cca 40-ak bodova dok oni šampioni imaju 70 i više bodova. Čovjek se zapita kako ?! Ali, pravilnik je pravilnik, nema tu ni po babi, ni po stričevima, tako kažu. To što neko ima troje djece i ne može biti primljen u državni vrtić, nema ništa sporno, pravila su pravila. Ako nije po pravilniku, ne može brate, pa nisu vrtići pijaca, e!
Naravno da se nepravda u Srpskoj brzo zaboravi, pa i ona u vrtićima.
Neko reče da je dovoljno pogledati vozni park ispred državnih vrtića i usporediti ga sa onim ispred privatnih vrtića.
Zli jezici reći će da su u privatnim vrtićima zaglavili oni koji jedva krpe kraj sa krajem, dok su u državnim oni sa dubljim džepovima.
Reći će dalje taj zao jezik, tako je u svemu u Srpskoj, pa što bi se vrtići razlikovali. Oni baš baš zli jezici kažu da dijete iz obične porodice može biti primljeno u vrtić, kada krene u školu.
Ali, eto novih miliona za vrtiće koji će se dogodine graditi širom Republike Srpske, a možda i u Banjaluci, pa taman prilika da nova tura Dubljih džepova koja dolazi smjesti svoju djecu. Oni ostali naravno uredno da se prijave na konkurs kako bi se ispoštovao Pravilnik, a poslije sve da zaborave, naravno. OK, može se poslije kukati na slavama i u četiri zida, ali nipošto dalje.
Sreća pa Dublji džepovi još uvijek nisu shvatili da su u privatnim vrtićima bolje žurke.
