Poziv na razgovor o ključnim nacionalnim pitanjima nije prvi takve vrste koji je zakazivao Dodik, a do sada je opozicija, uglavnom, odbijala da se takvim pozivima odazove.
„Gdje su pare“, predložio je kao jednu od tema navedenog dijaloga s Dodikom šef kluba poslanika PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Igor Crnadak. Šta je s „Vijaduktom“, takođe je kao dopunu dnevnog reda planiranog sastanka predložio Crnadak. Kao odgovor na navedene prijedloge, Dodik je pojasnio da se njegov poziv na dijalog nije ni odnosio na „luzere“, kakav je Igor Crnadak.
Ko je „luzer“, a ko „viner“, stvar je subjektivnog doživljaja. Ono što je za nekog pobjeda, za druge može da predstavlja epski poraz.
Ako, na primjer, godinama osvajate izbore i sluđujete narod pričom o skoroj nezavisnosti Republike Srpske, protjerivanju omrznutih institucija BiH s teritorije Srpske, poput Suda i Tužilaštva BiH, SIPA ili OBA, a zatim fasujete američke sankcije, to je, bez ikakve sumnje, čin lične žrtve. Ako ništa drugo, sigurno moralna pobjeda.
Međutim, ako vam ti isti Amerikanci, koje ste do juče proklinjali i u crni kamen „zatucali“ odjednom skinu sankcije, sigurno ne na lijepe oči, zbog tjelesnih gabarita ili broja cipela, postavlja se pitanje kako ste izvojevali tu „pobjedu“?
Šta je obećano zauzvrat i kolika je cijena? Skidanje s „crne liste“ OFAC predstavlja nesumnjivu ličnu pobjedu, ali čime je ta pobjeda plaćena, kojim parama, ustupcima, obećanjima…
Da li se, na primjer, SDS koji se na američkoj „crnoj listi“ nalazi već 22 godine, može nazvati luzerom? Zavisi od ugla gledišta. Para da postanu „vineri“, očigledno, nemaju. Možda upravo zbog toga nikako nisu gubitnici.
Autor: Boris Knežević
