Loši glumci u dobrim kostimima, predvidljiv (jadan) scenario i publika kojoj se, po običaju, dodijeli uloga maloumnih statista.
Prvo nas uvjeravaju da prijevremenih izbora neće biti. Okej – što bi rekao Milorad Dodik, koji, kad ga već pominjemo, ni za vladajuće više nije predsjednik.
Jer, ako Republika Srpska, kao što kažu, ima predsjednika, zašto bi onda SNSD imao svog kandidata na prijevremenim izborima?
Narodna skupština sada više ne “zahtijeva od svih političkih faktora u Republici Srpskoj, političkih partija i pojedinaca da se ne prijavljuju na prijevremene izbore za predsjednika Republike”. Sada se “političke stranke sa sjedištem u Republici Srpske pozivaju da samostalno odluče o svom učešću” na tim izborima.
Ma, genijalno! Ko ovdje koga pravi budalom?
Njihova objašnjenja? Beskonačna, šuplja, uvredljiva. Kao da su zaboravili da narod još ima oči, uši i nešto zdravog razuma, koji nije iščeznuo uprkos konstantnoj dozi političkog trovanja.
U ovoj režiranoj igri, ništa nije slučajno. A realno, ni neočekivano. Jer kad opozicija, ma koliko neorganizovana bila, pokuša da bilo šta uradi, pali se, gle slučajnosti, crveni alarm.
“Izdajnici” krše zaključke, otimaju institucije, ruše temelje Republike. I, onda, naravno, “patriotska vlast” mora reagovati, da bi se odbranilo “dostojanstvo institucija”.
Koje dostojanstvo, pitam? Ono koje svakodnevno sami gazite?
Parlament je postao scena za dnevnu propagandu. Zakoni se donose da bi se odmah pogazili. Zaključci važe dok ne postanu nezgodni.
A nezgodnih je bilo koliko hoćete.
Ja se, u ovom trenutku, mogu sjetiti više zaključaka i zakona koji su pogaženi, nego onih koji su ostali na snazi.
