Jer kada se sumnja za jedno od najtežih i najodvratnijih krivičnih djela veže za nekoga ko svakodnevno stoji pred djecom kao autoritet i uzor, tada problem postaje ozbiljan društveni alarm.
Ne smijemo zaboraviti ni to da je u decembru zbog dječije pornografije uhapšen profesor iz Banjaluke. Došao je u Bijeljinu, jer je mislio da će se sastati sa maloljetnom žrtvom. Tu ga je dočekala policija i uhapsila.
Dakle, osumnjičeni su ljudi koji bi po svom pozivu trebali biti moralni stubovi, autoriteti i zaštitnici djece. A očigledno su bili sve osim toga. Osumnjičene su osobe kojima roditelji svakodnevno povjeravaju svoju djecu, uvjereni da su ona u sigurnim rukama. A očigledno nisu.
Da li nam ovo sve govori da ljudi kojima su djeca povjerena pokazali su se kao oni od kojih bi djecu trebalo najviše štititi?
Nažalost, ovakvi slučajevi itekako razbijaju onu “iluziju” da titula, diploma ili vjerska funkcija mora automatski značiti i moralnost. Očigledno da ne mora.
Posebno zabrinjava tišina koja često prati ovakve slučajeve. Piše se dva dana, pa se sve zaboravi. Ako se iz ovih slučajeva ne izvuku ozbiljne pouke, onda ćemo vjerovatno vrlo brzo opet čitati slične vijesti. Opet dječija pornografija. Opet neko „ko nije smio“. I opet reakcija sistema, koja svaki put, nažalost, kasni.
Autor: Sanja Dragić
