Obećanja koja su do sada izrekli zaboravite, jer će, na putu ka što udobnijim foteljama, ponoviti sve – od riječi do riječi. Možda će samo, umjesto prstohvata nacionalne retorike, ovaj, dobro oproban začin, dodavati šakama. Jer, voli narod!
Ko će o čemu, oni će, zna se, o poštenju. I nije da nema smisla. Pošteno nas driblaju svih ovih godina – valja to nagraditi. Da ne bi ovaj komentar otišao u pravcu sarkazma, hajde da se mi vratimo u realnost.
Jeste da taj povratak uvijek teško padne, jer je “jabuka u cvijetu”, odavno trula. Prema pojedinim istraživanjima, BiH je, u posljednjih deset godina, napustilo više od 600.000 građana. I možda ih sunce tuđeg neba ne grije k’o ovo naše, ali ovo naše ih je toliko opeklo, da je jedini zaštiti faktor bio odlazak odavde.
Svaki dan, u javne kuhinje, po obrok dolazi oko 20.000 građana. Jer, nema se! Iako smo u više navrata, od naših izabranih mogli da čujemo “ima posla ko hoće da radi”, u BiH je odavno izgubila smisao ona “ko radi, ne boji se gladi”. Jer, u tim nepreglednim kolonama, ne stoje tamo neki besposličari i ljenčuge, nego ljudi koji od svoje plate ili penzije ne mogu da priušte ni ono najosnovnije.
Podsjetimo i da je prije nekoliko godina, u Bratuncu je otvorena javna kuhinja za bebe, u kojoj su, u nekoliko navrata, morali da smanjuju broj korisnika. Jer, opet, nema se!
I nije istina da u BiH nema dogovora o praznicima. Ima taj jedan praznik, samo za odabrane, koji se obilježava svaki dan. Praznik korupcije! Ako bi, izabrani nam lideri, sasjekli tu granu, vrlo je vjerovatno da bismo ih, ne daj Bože, gledali u zavojima.
PS. Ne vrijedi više ona stara – narodu samo hljeba i igara. Jer hljeb je, očigledno, mnogima luskuz, a i igre prestaju biti zanimljive onda kada se pretvore u igre gladi.
