Kijev gori, a Rada se češlja!

Kijev gori, a Rada se češlja!

Zahvaljujući Mitropolitu Amfilohiju, Crna Gora će, ako Bog da, biti pošteđena onog što se ovih dana dešava u zlosrećnoj i bratskoj Ukrajini

Piše: Jovan Lakićević

Da nije ozbiljne i velike slovenske tragike sa zbivanjima u Ukrajini, u kojoj na obje strane, po planovima anglosaksonskih satanista ginu Rusi, čovjek bi se mogao jadu nasmijati. Dakle, dok se umire na sve strane, dok zlosrećna Ukrajina gori, njena Rada (iliti Skupština) se češlja!(Srećom da zahvaljujući bratskoj uviđavnosti, Kijev, ipak, ne gori.
Riječ je o raspravi koja se tamo upravo vodi o sudbini svetinja i položaju sveštenstva koje je ostalo vjerni Moskovskoj Patrijaršiji, nakon priznanja „Ukrajinske crkve“, koje je prije dvije godine stiglo od „vaseljenskog patrijarha“ Vartolomeja…
Mogao bih se kladiti na neviđeno, da su tzv Milov zakon, zbog koga su organizovane božanstvene masovne litije u Crnoj Gori, i ovo o čemu upravo raspravlja Rada, iz iste radionice. Moguće je, čak, da je i tekst istovjetan i na njemu ne bi bilo teško poznati – engleski rukopis!To je, uostalom, lako provjerljivo.
Bar što se Ukrajine tiče, ostvaruje se „amanet“ slovenskog zloduha , Hazara i sataniste Zbignjeva Bžežinskog, (savjetnika za bezbjednost četiri američka predsjednika) nakon razbijanja Sovjetskog saveza i Jugoslavije: „Sad je na redu – Pravoslavlje!“
U Crnoj Šumi, poligonu za plansko i višedecenijsko indukovanje srbofobije i rusofobije, taj je proces privremeno odložen
Što se Ukrajine tiče, bojim se da je pri kraju!
U ovom času, veoma bi me zanimao (a nema ko da mi kaže) sastav aktuelne ukrajinske Rade. Znajući šta se sve zbivalo na Majdanu i nakon njega, po projektu CIJe i MI6, ne bi me iznenadilo da u njemu uopšte nema nacionalnih Rusa. Da tamo glavnu riječ vode unijatski i katolički neonacisti i Hazari, baš kao i u Vladi i u vojsci i policiji Ukrajine. Utoliko će im posao biti olakšan, a njihov „Milov zakon“ biće, bez problema, usvojen.
Znam i već sam na ovom Portalu rekao koliko je Mitropolit Joanikije bio u pravu kada je u nekoj besjedi uporedio usput, nakon liturgije, Ukrajinu i Crnu Goru. Ko zna, shvatiće da je matrica Atlantista u ostvarenju njihovih nauma, gotovo nepromenljiva, što može da bude i svjedočanstvo o pomanjkanju inventivnosti.
Prije dvije i po, ili, možda, tri godine desilo se nešto veoma čudno: i Papa Franjo i patrijarh Vartolomej, podržali su Crnogorsko primorsku Mitropoliju u sastavu SPC, naspram Miraševe policijske (po registraciji) crkve i Milove, u najavi – crnogoske partijske crkve. A to nije bilo, u tom presudnom času, malo.
Sticajem okolnosti znam da su se Papa Franjo i Mitropolit Amfilohije, kao episkopi jedne i druge Crkve, upoznali , valjda u Argentini. I, bez obzira što je Franjo jezuita, ne treba zaboraviti da on nije priznao Kosovo, da nije kanonizovao Stepinca i da nije podržao unijaćenje Crne Gore!
Ne zaboravimo da su Vatikan, u samo jednoj godini, posjetila tri crnogorska čelnika ( predsjednik države, predsjednik Vlade i predsjednik Skupštine inače, tri bezvjernika ). I da su se otuda vratili kao pokisli! Bilo je to takoreći – juče, prije tri godine! O tome sam govorio na litijama, uz pitanje: Šta će crnogorski bezbožnici u Vatikanu?
Inače, Papa Franjo je prvi papa za koga nemam gotovo nimalo antipatije. Više me podsjeća, po onom što čini, na nekog sindikalnog lidera, recimo Martina Lutera Kinga…
Sjetimo se samo šta nam je radio jedan od njegovih prethodnika, papa Vojtila, poljski Hazar, koji je zajedno sa njegovim zemljakom Bžežinskim i Genšerom, organizovao razbijanje Jugoslavije…
Što se, pak tiče, Vaseljenskog Patrijarha Vartolomeja, sa kojim sam se upoznao prilikom osvećenja Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, priča je nešto drukčija.
Ni ja, nišči, kao ni upokojeni, a neumrli Mitropolit, nijesmo znali da je on od studentskih dana „favorit“ CIJAe. Kao ni da je, poslije 125 godina pauze, Vaseljenski sabor na Kritu, ne pravoslavni, već projekat Globalista…
Ne upuštajući se u eksplikacije, naknadno sam saznao da su u njegovoj projekciji učestvovale tri najmoćnije zapadnde obavještajne službe. Ruska pravoslavna crkva otkazala je učešće 10 dana prije Sabora. SPC nije, jer im bratska Crkva nije rekla o čemu se radi.
Sjećam se, veoma dobro, da je naš Mitropolit govorio biranim sveštenicima, pun entuzijazma, u baraci pored hrama, kako je Kritski sabor u čiju je verbalnu finalizaciju sam uložio dosta truda, veliki događaj za Pravoslavlje… Znajući ponešto od onoga što vam sad saopštavam, rekao sam mu, naravno ne pred duhovnicima:“Bojim se, Visokopreosvećeni, da će Vam uskoro splasnuti raspoloženje“.
Kad smo se, nakon nekoliko mjeseci, poslije svetkovine kod crkve koju je podigao dr Milovan Bojić u Lipovu, našli kod njegove i moje sestre Mage, obratio mi se riječima, koje nijesu bile daleko od očajanja: „Znaš li , burazeru, da sam ja persona non grata u Moskvi?
Odgovorio sam: „Ne znam, ali sam slutio, nakon Kritskog vaseljenskog sabora… Uostalom, na to sam Vas upozorio u Podgorici…“
Za utjehu, spomenuo sam i slučaj Svetog Petra Cetinjskoj, koji je u jednoj prilici, čekao tri mjeseca na granici Rusije, da bude primljen u Moskovskoj Patrijaršiji, ali mu to nimalo nije smetalo da tri dana prije upokojenja izgovoru onu vjernicima dobro poznatu zavjetnu kletvu: „Ko pokuša da nas odvoji od jednorodne i jednovjerne ruske braće, prokleto mu pleme i sjeme… od njega živo meso otpadalo!“
Sve ovo dešava se u (ne)vremenu kada su Poglavnikovi satrapi optuživali Mitropolita da se preko njega projektuje pogubni uticaj Rusije i njene crkve na Crnu Goru.
Nakon toga, prilikom susreta za Petrov dan u svetkovini na Cetinju, kada smo se upisivali u knjigu zatočnika da ćemo i svojim životima braniti svetinje, na proslavi Bogoslovije.
Upravo je bila stigla podrška Vaseljenskog Patrijarha Crnogorsko-primorskoj Mitropoliji SPC.
Ja sam, nedostojan, rekao tada Mitropolitu: „Svako zlo ima i svoje dobro“, aludirajući na njegov prethodni angažman u održavanju Kritskog Sabora, za koji nijesam imao previše razumijevanja. Ništa nije odgovorio, samo se kisjelo nasmiješio.
Nadam se da mi moji prijatelji i vjernici neće, kao mirjaninu, zamjariti zbog mog iskrenog svjedočenja na ovom Portalu.
Ovo je, zapravo, pokušaj da vam kažem koliko ličnosti, katkad, mogu da utiču na tok istorije. Zahv<aljujući Mitropolitu Amfilohiju, Crna Gora će, ako Bog da, biti pošteđena onog što se potonjih dana dešava u Ukrajini.
Ne mogu, a da ne kažem, da je u bratskoj Ukrajini, na čiju je današnju teritoriji prije dva i po vijeka, useljeno u Pridnjestrostovlju i Odesi više desetina hiljada Srba, od koji su većina bili iz Stare Hercegovine i Crne Gore, u Donbasu, koga „brane“ najokoreliji neonacisti, da je srpsko srce uz njih u svakom trenutku!
Užasavajuće je saznanje da su ruski Ukrajinci, nakon osam godina od Majdana, i propagandne, ali i fizičke presure kojima su bili izloženi, postali – anti Rusi! Dakle, za samo osam godina.
Kod nas, u Crnoj Šumi, Poglavnik je imao tri puta više vremena. Sa svojim ideološkim , kurtuloroškim i istoričejskim trabantima(Rifat, Novak i Živko, da ne spominjem neke naknadno priključene „novoistoričare)“spremili su Crnu Šumu da postane ono što nikad bila nije – odredište antisrpskih, i antiruskih renegata u našoj istoriji.
Daće Bog da se to zlo sjeme kod nas nikad ne zapati!

IN4S

CATEGORIES
Share This