Kad se unutrašnjeg avnojizma riješimo i prodišemo, nećemo se trošiti na zabrinute komentare

Kad se unutrašnjeg avnojizma riješimo i prodišemo, nećemo se trošiti na zabrinute komentare

Jeste da se borba nastavlja, ali SPC je jedino tijelo u Crnoj Gori koje je u stanju da sabira sav srpski narod u otporu asimilaciji i depolitizaciji, uz sve pritiske i uz naše loše procjene. Te hiljade ljudi koje vole srpskog patrijarha sve su nam i vam rekle.

Piše: o. Darko Ristov Đogo

Svi smo pročitali saborsko saopštenje, sutra bi već trebalo da dođu makedonski arhijereji na prvu zajedničku liturgiju u Beograd. Očekivano je da su reakcije razne jer je makedonsko crkveno pitanje dugotrajan proces, započet i prije rođenja mnogih od nas.

Ipak, u kontekstu sveopštih međupravoslavnih odnosa i nametanja fanarskih rješenja, čini se da slovenske Crkve i narodi ispoljavaju i kanonsku svijest i osjećaj sposobnosti da svoje odnose urede bez stranih tutora. Naše je da se molimo da zaista ono raskidano tkivo i kost dugogodišnjim raskolom zaraste i da obnova jedinstva bude istinska. Daće Bog, našim zajedničkim molitvama, da sve bude dobro i da, kao što ranije napisah, makedonska braća osjete da ih među Srbima uvijek čeka iskreni zagrljaj.

Što se tiče komentara političke prirode, ovdje odavno postoji pravilo da prorokovanje najgoreg scenarija obezbjeđuje solidnu vjerovatnoću da ćete biti u pravu.

Ali treba, ipak, znati da crkveni život Srpske Crkve nije samo ispunjavanje želja i prijetnji KPJ/SKJ i Evropskog parlamenta. Jeste, da se pitaju oni koji bi da nas dezintegrišu, sve bi bilo drugačije.

Ali prije nego što napišete pogrdne komentare (možda iz sasvim dobre namjere ili potpunog neznanja) o tome da slijedi dalja dezintegracija SPC, informišite se malo. Saznali biste čudesne stvari.
Recimo, saznali biste da nema nikakve šanse ni za kakvu HrvPC, CrPC i BosPC.
Ustaška Hrvatska pravoslavna zajednica koja danas postoji u Hrvatskoj okuplja minoran broj ljudi na čelu sa bugarskim raspopom.

Miraš Dedeić, raščinjeni stari pajac, uz sav politički trud DPSa i svih independističkih političara nema za sobom nikoga u CG – pogledajte samo slike sa dolaska Patrijarha Porfirija u Nikšić, pa će vam mnogo šta biti jasno. Jeste da se borba nastavlja, ali SPC je jedino tijelo u Crnoj Gori koje je u stanju da sabira sav srpski narod u otporu asimilaciji i depolitizaciji, uz sve pritiske i uz naše loše procjene. Te hiljade ljudi koje vole srpskog patrijarha sve su nam i vam rekle.

U Republici Srpskoj Srpska Pravoslavna Crkva uživa ugled i ima društveni status kakav, na žalost, nema ni u Srbiji: nama srpska država ne ukida vjeronauku na mala vrata, PBFu u Foči ne prijeti se izbacivanjem sa Univerziteta, već predstavljamo jedan od najcjenjenijih fakulteta u Srpskoj. U materijalnim okolnostima nepovoljnijim u odnosu na Srbiju brinemo se i o našem narodu u FBiH, uz pomoć i nas iz Srpske i Srbije. Crkve su pune mahom mlađeg svijeta (toliko o Bos.PC). Nije ovo, mili moji SRBiH iz 1974, mada mnogima, izgleda to nije jasno.

Dakle, prije nego što napišemo neki komentar na društvenim mrežama ili bilo gdje drugdje, ispunjeni strahom od avnojevizacije SPC, vrlo je važno da pobjedimo avnojevsku svijest u sebi i da znamo kako stvari stoje. A one stoje bolje od onoga što nam neprijatelji žele i bolje od onoga što se ograničenim pogledima da vidjeti.

Daće Bog da se mi iznutra riješimo avnojevskog provincijalizma i titoističke lažne pobožnosti „ja sam ti vjernik i sve znam i ne idem u crkvu (jer sam bolji od onih u crkvi) ali imam svoj komentar“. Kad se unutrašnjeg avnojizma riješimo i prodišemo, nećemo se trošiti na zabrinute komentare već će naše stanovište i vitalnost govoriti za sebe.

IN4S

 

CATEGORIES
Share This