Takav je ovaj slučaj koji dolazi iz Tuzlanskog kantona.
Četiri policijska službenika, zajedno sa još nekoliko osoba i jednim profesorom, osumnjičeni su da su više od godinu dana navodili i seksualno iskorištavali dvije djevojčice.
Da, dobro ste pročitali. Dvije djevojčice rođene 2009. godine koje su bile smještene u socijalne ustanove na području Tuzle.
Prepuštene sistemu koji je trebao da ih zaštiti. A nije.
Policija, ta uniforma i značka koja bi trebala biti simbol sigurnosti i zaštite, sada postaje simbol izdaje.
Ovaj slučaj nije „afera“, već simptom dubljih sistemskih problema: Institucije koje bi trebale štititi najranjivije postaju mjesta u kojima se trauma proizvodi i zanemaruje.
Šta se dešava kad upravo oni koji moraju štititi počnu činiti najteža krivična djela protiv djece?
Jer ako su policajci i profesor dio lanca koji podvodi maloljetnice, onda ne postoji više institucija kojoj građani mogu vjerovati. Postoji samo tišina. I sramota.
Ono što je još užasnije jeste činjenica da se sve ovo dešavalo duže od godinu dana. Godinu dana u kojem su djeca bila zlostavljana, a država „nije ni primijetila“.
Neko je znao. Neko je morao znati.
Ovo sada je trenutak u kojem se građani pitaju: Kome više možemo vjerovati, ako su i policajci dio lanca trgovine djecom?
Ovaj slučaj sada jasno pokazuje koliko je duboko urušen sistem koji bi trebao biti garant zaštite.
Sada nije trenutak za ćutanjem, za čekanje da prođe. Ovo je trenutak za sram, za odgovornost i za promjenu. Jer ako i sada ostanemo tihi, ako i ovaj put zaboravimo , onda nismo ništa bolji od onih koji su ćutali dok su djeca nestajala u sistemu.
Autor: Sanja Dragić/srpskainfo
