Joanikije

Joanikije

Hapsiti vladiku znači hapsiti onoga ko se u celosti predao Bogu. Koji je prepušten Bogu. Hapšenje vladike je – otkidanje od živoga Boga.

Šta je moja dnevna rutina. Probudim se, i po medjima tražim ko je ubijen, ko je uhapšen… Uhapšen je i vladika Joanikije. Neostvarena nacija i država, hapsi vladiku.

Prelistavajući, nalazimo da su vladiku Petra Zimonjića, sina vojvode i popa Bogdana Zimonjića, isto, na dan svetog Vasilija Ostroškog, 1941. godine, u Sarajevu uhapsile ustaše. Mitropolit Zimonjić skončao je u Jasenovcu.

Komunisti su ubili vladiku Joanikija Lipovca, čije je ime poneo vladika Joanikije Mićović.

Mobilni telefon
Komunisti su ubili i vladiku Varnavu. Samo nebo zna koliko su sveštenika Srpske crkve ubili komunisti.

Ima li ičega skupljega i vrednijega što se životom plaća, od monaštva. Dvije hiljade godina monaško davanje nije se zamorilo. Dvije hiljade godina bezbožnik se nije zamorio da goni Gospoda.

Isuviše je mala cijena onoga čega se monah odriče za ono što dobija, i od čega i drugima daje.

Vladiku Joanikija, čuvara naših duša, koji ni dinara nikoga ne košta, hapsi onaj sa zemljosenim licem, koji je oteo milijarde dinara.

Hapsiti vladiku znači hapsiti onoga ko se u celosti predao Bogu. Koji je prepušten Bogu. Hapšenje vladike je – otkidanje od živoga Boga.

Oblačenjem, prihvatanjem monaške rase, monah, prihvata dragovoljnu smrt za svijet.

Čovek je stvoren iz ljubavi i za ljubav. Ljubavi nema bez susreta. Zaista, susret sa drugim jeste davanje života drugome.

Monah se odrekao svijeta da bi mi živjeli. Susret sa monahom jeste susret sa onim koji se žrtvovao za Hristosa. Hapsiti monaha isto je što i hapsiti Onoga koji se žrtvovao i za onoga koji ga raspinje.

Monaha hapsi Inkvizitor, kaže Dostojevski. Hapse Raspetoga zato što je rano došao. Hapse vladiku Joanikija zato što je rano vratio narod Gospodu. Hapse monaha na Dan Onoga koji je poneo zvanje – Ponose monaha – Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca.

Monah znači – „sam s Bogom“ – uče crnorisci Grci. Kako je monah sam ako je s Bogom, pitamo mi, koji prenaglašavamo svijet. U toj paradoksalnosti, u neprozirnim dubinama tim, krije se tajna za nas koji još grešimo svijetom.

Hapsiti monaha koji je pobedio smrt. Hapsiti monaha koji je preživeo smrt. Hapsiti monaha znači utamničiti molitvu. Hapsiti monaha znači opet osuditi na smrt onoga koji je minuo svijetom, za čiju se dušu moli monah.

Onaj koji hapsi monaha – ne vjeruje u grijeh. Može li čovjek da živi u bezakonju, a da bude bezgrešan, davno se pitao jedan pustinjak. Naša pravoslavna crkva uči: Nihtože bez greha tolko jedan Bog.

Nigdje u svijetu ne sretate toliko radosti koliko na licu monaha, vladike Joanikija. Na licu vladike Joanikija vidi se cvetanje vjere, vidi se preobraženje svetlosti.

Kao što je apostol Petar rekao na gori Tavoru, tako i vladika Joanikije kaže u ćeliji: Dobro mi je ovde biti.

Nikad vladika nije bliži Hristosu, nego noćas u ćeliji.

Noćas, u zatvoru, vladika Joanikije žali onoga koji ga goni.

Bećir Vuković/In4s

CATEGORIES
Share This

COMMENTS