Uprkos napadima javnosti, savršeno dobro brane svoju netransparentnost!
Znaju posložiti svoje prioritete! Ooo, i te kako znaju.
Kod koga se Srpska zadužila 100 miliona evra? Ne znamo. Da li su u pomoć priskočile Mađarska, Kina, Rusija, ili? Eh, da nam je znati! Kojim firmama i pojedincima je isplaćeno 20 miliona KM za provizije prilikom zaduživanja u 2024. godini? Izvolite, pa nagađajte!
Znamo ono što znamo, a to je da premijer i ministarka finansija, pod blagoslovom predsjednika, neće da nam kažu. Znamo i da ćemo uzeti opet.
Pametnom dosta.
Čudi me kako, u godinama koje su iza nas, nismo uspjeli naučiti da ne zabadamo nos tamo gdje mu mjesto nije! Šta ako, ne daj Bože, nanjušimo ono što ne bismo smjeli?
Ako su već naši vladajući odlučili da nas poštede nepotrebnih informacija i briga, najmanje što možemo jeste da im zahvalimo i da ih pustimo da, tako požrtvovani, teret ponesu na svojim leđima! Mi smo tu da pružimo finansijsku podršku. Da dajemo svoje pare i da ćutimo! Oni će već znati kako ih uložiti.
Ako je to hotel, težak 36 miliona KM, onda neka hotel i bude!
Šta mi znamo šta su gorući problemi ovog društva? Osjetite li, možda, miris paljevine?
Nema veze što se javna preduzeća guše u dugovima. Nema veze što medicinari i policajci čekaju na povećanje plata. Nema veze što materinski dodatak već godinama ne mrda od početnih 405 KM. Nema veze što išta. I ni najmanje nije sramota to što ratni veterani moraju da prose milostinju i da se zadovolje povećanjem mjesečnih primanja za 15 feninga. 15 po 15… Ih, nakupi se tu para!
Jeste li ikad pomislili na to koliko bi vam život bio ljepši kada biste, umjesto da vazda tražite nešto loše, potražili ono dobro?
Ja jesam. I evo, samo da, za početak, pronađem lupu.
Autor: Sanja Krasić Božić/Srpskainfo
