Jer, na koga drugo mogu da računaju?
Voda, mulj i blato odnijeli su ono najvrijednije – živote. Odneseni su domovi, uspomene i budućnost. Na sreću, ostale su komšije, prijatelji i potpuno stranci i neznanci koji su se ujedinili u borbi sa posljedicama tragedije.
Sa donacijama hrane, vode, higijenskih potrepština, ali i dolaskom da raskrče što se više može, podrška je bila silovita, trenutna i srčana. Zatrpane ulice, njive, automobili, porušeni i nestali domovi pretvorili su se u mjesto nevjerovatne solidarnosti.
Stizali su i volonteri i teška mehanizacija iz ostalih mjesta u BiH, iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore. Svaka ruka koja je pomagala postala je simbol zajedništva.
Humanitarne organizacije hrabro su kročile u područja pogođena katastrofom, donoseći ljudima ne samo fizičku pomoć, već i emocionalnu podršku. Njihovo prisustvo u prvim satima nakon nezapamćene tragedije vjerovatno je pružilo utjehu onima koji su izgubili sve, podsećajući ih da nisu sami.
Ono što bi moglo izgledati kao kap u moru, zapravo je okean ljudske dobrote. Ova tragedija nas je podsjetila da, čak i kada su institucije slabe, snaga jednog naroda leži u njegovim ljudima.
Dok gledamo kako se heroji svakodnevnog života bore za povratak normalnosti, nadamo se da će se i nadležni probuditi i što prije pružiti podršku koja je potrebna.
Po ko zna koji put, oslanjamo se jedni na druge, jer jedina konstanta u svakoj nedaći je volja i hrabrost običnih građana. I tada nikakve granice ne postoje. Ni geografske, ni vjerske.
