Sada je to muka, džungla i panika.
Za mlade ljude, studente, one koji rade za minimalac ili tek započinju svoju karijeru, tržište nekretnina je prava noćna mora. Stanodavci su postali majstori zarađivanja na leđima onih koji nemaju izbora. Bezobrazno podižu cijene, jer znaju da će uvijek biti neko ko će morati pristati na njihovu ponudu, ma koliko ona bila nerealna.
Mogu se oni nervirati koliko hoće, ali na kraju će svi da pristanu, zar ne? A gdje je tu pravda? Gdje je tu odgovornost za te mlade, dok tržište stanova raste kao gljiva poslije kiše?
Šta da radimo mi koji pristajemo, jer izbora nemamo, na cijene koje jedva možemo da priuštimo, samo da ne bismo završili u najgoroj opciji – bez krova nad glavom. Jesu li cijene stanova za iznajmljivanje rezultat tržišnih faktora? Ili su stanodavci bez empatije?
Je li se Banjaluka sve više pretvara u grad u kojem stan nije više samo krov nad glavom, nego luksuz koji si možete priuštiti samo ako zaboravite na sve ostale životne troškove.
Ali, da se zapitamo: Ko će da brine o mladima kada oni ne mogu da prežive od svojih plata, kada im je cijena najosnovnijih stvari previsoka? Pitamo i ko će se pobrinuti za mlade ljude širom zemlje kada ne mogu da prežive od svojih plata, kada ne mogu da plate stanarinu?
Šta mi imamo da pitamo, kad odgovora nema. Dobro mi došli u zemlju u kojem je živjeti luksuz, a jedini cilj preživjeti.
Autor: Željka Knežević
Srpskainfo
