Grubač: Nema razlike između boraca Islamske države i ukrajinskih nacista

Grubač: Nema razlike između boraca Islamske države i ukrajinskih nacista

Kakvi su nacistički ukrajinski bataljoni sada u ratu, takvi su bili i u mirnodopsko vrijeme – oruđe terora nad ukrajinskim narodom kojeg računaju “nižom rasom”

Bjelosvjetska rulja u uniformama, „žedna“ novca, ruske krvi ili avantura, dolazi u Ukrajinu. O ovome su, osim rusofonih medija, pisali i neki od najuticajnijih zapadnih (Đornale, Gardijan, Der Špigel…).

Ukrajinske ambasade preduzimaju sve kako bi što više „dobrovoljaca“ privukli na ukrajinsko ratište. Poziv je upućen i građanima Crne Gore, Albanije… a Hrvati su već u Mariupolju, gdje rame uz rame ratuju sa nacističkim „Azovom“.

Vojin Grubač, politički analitičar, ocjenjuje da su pozivi dobrovoljcima da idu u Ukrajinu, koja ima 44, 5 miliona stanovnika – zaista interesantna novost.

„Mora se primjetiti da je slanje dobrovoljaca u državu u kojoj su godinama vojni piloti masovno davali otkaze a ukrajinski mladići bježali od obaveze služenja vojnog roka- vrlo čudna pojava. Baš kao što ni ukrajinski narod sada ne želi da ide u mobilizaciju, a bukti rat.“.

Ukrajinske ambasade u svijetu, navodi Grubač, umjesto da objasne taj apsurd – pozivaju građane čak i malenih državica da dobrovoljno idu da se bore u ratom zahvaćenom prostoru Ukrajine!?

„Elem, nije nikakva tajna da je glavni problem Ukrajine – neonacizam i nacistički dobrovoljački bataljoni. Ti neonacistički bataljoni su do početka sadašnjeg rata bili kontrolori državne ideologije- da država slučajno „ne skrene“ s njihovog ultrašovinističkog puta.

Oni su bili prijetnja svakom režimu u Kijevu a posebno predsjedniku države koji je na koncu postajao njihov spiker i marioneta. Zato se nikada nije realizovao Minski sporazum, niti se mogla dogoditi decentralizacija države.

Decentralizacija je prijetila da neonacisti izgube svoju svirepu vlast po regionima, dok im je centralizovana vlast omogućavala kontrolu čitave teritorije i sigurnu državnu zaštitu.

Ti neonacisti su bili parapolicija po gradovima sa zadatkom da utjeraju strah u kosti svakom naseljenom mjestu primjenom svih metoda otvorene brutalnosti.

Paljenje ljudi u Odesi, pribijanje na krst pa loženje na ognju zarobljenika, nepočinstva po Donbasu i Lugansku sa nemjerenim ubijanjem civila, sve sa snimanjem tih bestijalnosti i njihovim javnom objavljivanjem je imalo vrlo jasan cilj- stvaranje prostora strave i užasa. Teritorije robova i zombija.

Nacionalistički, tačnije nacistički bataljoni sada imaju funkciju „zagranotrjada“, s osnovnim zadatkom da budu na drugoj liniji odbrane i pucaju ukrajinskim vojnicima u leđa ukoliko krenu da odstupaju sa zadatih ratnih položaja kao i da ih strijeljaju ukoliko samo posumnjaju da neko želi da se preda.

Tako je u gradovima i na poljima Ukrajine gdje su šančevi i utvrđenja, s tom razlikom što ukrajinske vojnike u šančevima, koji žele pod nadmoćnijim silom protivnika odstupiti na rezervni položaj, gađaju minobacačima i tuku artiljerijom tjerajući ih da se bore do pogibije.

Dakle, neonacistički bataljoni su ključni razlog što niko normalan u Ukrajini ne želi da se prijavi da „ratuje za svoju državu“.

Ukrajinske ambasade sada traže dobrovoljce po svijetu, umjesto da priznaju fakt da neonacistički bataljoni razaraju Ukrajinu po svim šavovima, jer egzistiraju kao ispokonska guba – ideološki redari i inkvizicija društva koja podsjeća na onu srednjevjekovnu.

Ili ukrajinske ambasade tim dobrovoljcima planiraju popuniti redove posrnulih nacističkih bataljona, koji danas stanovnike čitavih gradova drže kao taoce.

Pa da zaključimo, kakvi su nacistički ukrajinski bataljoni sada u ratu, takvi su bili i u mirnodopsko vrijeme – oruđe terora nad ukrajinskim narodom kojeg računaju „nižom rasom“.

Čuvari abnormalnog režima koji je morao igrati njihovu vampirsku igru, da ga ne bi momentalno zbrisali ulicom.

Pada „u oči“ jedna podudarnost, što razlike između svirepih boraca Islamske države i njenih ogranaka i svirepih bataljona ukrajinskih neonacista nema.

Ista brutalnost, identična svirepost i želja za kontrolom i širenjem teritorija.

Nekako ta „priča“ nije kompatibilna s pomanjem termina „civilizovanog svijeta“ koji se sada polako gubi u izmaglici s opasnim tendencijama da se planetarni brod prevrne zbog očitog nedostatka razuma i zdravog smisla.“, zaključio je Grubač.

IN4S

CATEGORIES
Share This