Može svako da tumači ekonomsku situaciju kako mu srcu drago, ali se ne može reći da se ovdje dobro živi. Doduše, u svakom sistemu ima onih kojima je baš dobro, ali mi govorimo o onima koji žive od plate.
Plata nedovoljna, a preskupi troškovi života prosječnog građanina ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam.
Potrošačka korpa, koja bi trebala biti mjera za minimum dostojan života, postala je luksuz za mnoge. Ako i čujemo riječi “stabilnost”, “razvoj”, svakodnevni život u Srpskoj za većinu je borba na rubu opstanka.
U javnim preduzećima, koja bi trebala biti oslonac ekonomije, situacija loša. Zapošljavaju veliki broj radnika. Nezadovoljnih.
Ništa manje alarmantan znak stanja u zemlji su migracije. Veliki broj mladih, obrazovanih i kvalifikovanih ljudi napustio je Srpsku u potrazi za boljim životom. Nije to samo ekonomska, već i socijalna tragedija, jer sa njima odlazi potencijal koji bi mogao unaprijediti i izgraditi ovu zemlju. Ovu prazninu teško je popuniti
Stvarna slika svakodnevnog života ovdje postaje sve sumornija.
Pitanje koje se mora postaviti je do kada će trajati ovaj ekonomski pad i na čiji račun? Preživljavanje nije prosperitet. I očigledno je da najviše ispaštaju oni koji su nosioci svakodnevnog života ove zemlje – radnici, mladi, porodice.
Koliko god željeli, nadali se, priželjkivali, ekonomija Republike Srpske nije na putu oporavka. I nije bez razloga strah da će ostati bez generacija koje bi mogle da je izgrade.
