Prvo zanimanje koje mi se činilo dovoljno zanimljivim bilo je ono privatnog detektiva! Međutim, sedamdesetih godina XX vijeka tako nečeg nije bilo u socijalističkoj Jugoslaviji, pa je želja dalje razrađivana kakav bi to uzbudljiv život bio biti privatni detektiv u SAD!?
Iako još skoro balav, a o brijanju sam znao koliko i o Mliječnom putu, mislio sam da je glavna prepreka koju treba savladati savršeno znanje engleskog jezika. Opasnost se, međutim, krila na drugoj strani. U odrastanju.
Odakle ta ideja? Možda je pothranjivana dok sam na ona dva jedina kanala koja smo u to vrijeme imali uspijevao da „ulovim“ serije „Šerif u Njujorku“, „Kodžak“, „Kolumbo“ i slične.
Nekako ispod radara su mi prolazili filmovi sa sličnom tematikom, pa sam doživio „civilizacijski šok“ kada sam 1984. u JNA upoznao mladog šjora iz Splita, koji je bio zaluđen likom i djelom, za mene do tada prosječnog glumca, Klinta Istvuda. Želeći valjda da istakne njegovu genijalnost, iskričavost, harizmu, mačo pojavu, za Klinta je govorio da je „neviđeni dimento“, opisom za koji ni danas ne znam šta tačno znači. Naravno, svoj stav prema njegovom opusu mladi šjor, čijeg imena se i pored najbolje volje više ne mogu sjetiti, uglavnom je (sa)gradio na ulozi prljavog inspektora Harija Kalahana, kojeg je Klint do tada otjelotvorio u četiri, a potom i u petom dijelu filmske franšize, snimljene 1988. godine.
Cijenio je on i Klintova druga ostvarenja, kultni „Dobar, loš, zao“, „U orlovom gnijezdu“, „Dvije mazge za sestru Saru“, „Kelijeve junake“, „Bjekstvo iz Alkatraza“, veličao ga i u očiglednim promašajima, pa sam sebi kao filmskom zaljubljeniku dao zadatak da se, čim skinem uniformu, malo detaljnije upoznam s njegovom karijerom.
Možda je dimento Klint Istvud nekako saznao za moju namjeru ili je to bila tek igra sudbine, ali prvi film koji je snimio (i sam režirao) te godine kada sam rekao zbogom Valjevu, i koji sam potom pogledao u jednom beogradskom bioskopu, bio je „Bljedoliki jahač“. Malo je falilo da padnem sa stolice, da me poslije projekcije domari pokupe s poda, zajedno sa sjemenkama i ispljunutim žvakama. Takvo, i još veće, ushićenje, vezano za vesterne, osjetio sam samo još jednom, sedam godina kasnije, upijajući „Neoprostivo“.
Gutao sam i špageti, i crvene, i klasične, i komične, i asid, i evropske, i revizionističke vesterne, ali su samo „Neoprostivo“ i 20 godina ranije snimljeni „Bili Kid je bio dripac“ (u kojem nije bilo Klinta) život na Divljem Zapadu prikazivali neuljepšano, najbliže onom kakav je vjerovatno zaista bio.
Koliko sam volio vesterne govori i anegdota sa jednog čekanja Nove godine, naravno – početkom sedamdesetih. Kao i par decenija kasnije, važilo je pravilo da se filmovi na TV te noći puštaju poslije ponoći, a te godine je u revijama najavljen „Hondo“ iz 1953, sa Džon Vejnom u glavnoj ulozi. Približavalo se vrijeme emitovanja na Beogradu 2, a meni su se, umjesto da budem sve pospaniji, oči sve više širile od uzbuđenja. U tom čekanju, ekran se zabijelio. Zavladao je „snijeg“. Bio je to jasan znak da je program završio, ali me to nije spriječilo da još sat i po, dva probdijem u nadi da će nekako Hondo Lejn ipak projahati tom kutijom koja mi je bila širom otvoreni prozor sa pogledom u nepoznati svijet.
Naše „druženje“ se nastavilo. Sve nas je Klint nagradio sa još tri remek djela – „Savršenim svijetom“, „Mostovima okruga Medison“ i „Djevojkom od milion dolara“, ostvarenjima zbog kojih mi je (jubilarnih) 40 godina, od poznanstva sa šjorom do upoznavanja dimenta Klinta, lakše palo. Uzgred rečeno, za potonji film, sa Hilari Svonk u glavnoj ulozi, postao je najstariji režiser nagrađen Oskarom (74).
Klint Istvud, kako je jednom napisao politikolog Neven Cvetićanin, nije samo glumac i reditelj, već je zapravo pogled na svijet. On je 31. maja, prije dva dana, napunio 94 godine i odaje utisak kao da ih s lakoćom nosi. Ne predaje se, već režira još jedan film („Porotnik 2“), čime ne pretenduje ni na šta drugo osim da nam uljepša svoje i naše preostale dane.
Zbog toga, ali i mnogo čega drugog, srećan ti, Klinte, rođendan!
Autor: Branko Tomić
Srpskainfo
