Kako i čime je tamo otišao, da li je rampa na Rači bila namjerno podignuta ili je uopšte nema, ko u Graničnoj policiji BiH „zatvara oči“ kad preko Drine prelaze najviši zvaničnici Srpske za kojima je, inače, raspisana potjernica zbog navodnog napada na ustavni poredak BiH, samo su neka od pitanja koja ovih dana zaokupljaju pažnju domaće javnosti.
U Izraelu je Dodik, kako je ranije najavljivao, trebalo da se zadrži sve do sredine ove sedmice. A onda, nakon nerazjašnjene situacije oko toga da li je predsjednik Srpske u Jerusalimu dobio „prijateljski savjet“ da više nije poželjan u Izraelu, neobičnog „gafa“ sa sjedanjem, pa brzim ustajanjem iz stolice pored premijera Netanjahua, a zatim i misteriozne objave na društvenim mrežama da je „stigao“, samo se ne zna gdje, pojavile su se informacije da se Dodik, zapravo, nije vratio tamo odakle je pošao, već da se, navodno, obreo u Moskvi?!
Naravno da je legitimno pravo svakog pojedinca, posebno onih na najvišim funkcijama, da imaju svoj politički stav, da se žestoko bore za svoja ubjeđenja, pa čak, ako zatreba, da uđu i u otvoreni sukob s nekim državnim institucijama. Na taj način su, kroz istoriju, bile pokrenute brojne revolucije i mijenjani geopolitički tokovi.
Međutim, kao što neko reče, trenutno imamo jednu zaista neobičnu i, na duži rok, neodrživu situaciju, a to je da sami politički vrh Republike Srpske, kad namjerava da ode negdje izvan granica BiH to radi u strogoj konspiraciji. Da se ne zna kako su, kada i na koji način napustili zemlju, niti kako i kuda će se u nju ponovo vratiti. Da ih na svakom koraku, danju i noću, prate ljudi naoružani dugim cijevima. Kao da su, gluvo bilo, desperadosi iz vestern filmova.
Autor: Boris Knežević
Srpskainfo
