Dok jedan, onog drugog, tapše po ramenu, a prije nego što je crveno svjetlo dalo znak za prelazak u drugu izbornu zonu, da ne kažem, Park „Petar Kočić“, onako, sav ushićen, kao da je malo falilo da zaboravi, reče: dijele tamo upaljače i hemijske, požuri!
I tako nastavi dalje, tamo gdje dijele i cekere i flaširanu vodu – prirodnu izvorsku, koja bi, ako je vjerovati sloganima, trebalo da izvire u Srpskoj. Bar iz česme.
Nisam se osvrtala. Nisam sigurna da li se njegov prijatelj uputio ka, zamalo besplatnim, predizbornim poklonima. Nije ni važno da li jeste. Kad već nemaju mnogo, šta bi drugo, nego da uzmu i to malo. Jer, dosadašnje iskustvo je pokazalo da, poslije tog svečanog izbornog dana, ljudima obično i ostanu promotivna hemijska u ruci, kojom, nešto mi govori, na koricama ispisanih svesaka, škrabaju troškove za ovaj mjesec.
Ako je prosječna plata 1.416 KM/penzija 593 KM, a potrošačka korpa 2.608 KM, koliko im ostane?
Možda se tu nađe i poneki recept za kolač. Upaljač, naravno, priskoči u pomoć, kada se, istom tom sveskom, loži vatra. Vidite kako, uz naše političare, nema zime!
Slušaće narod, u narednom periodu, mnogo. I naslušaće se – svega. Prežvakati, zasititi se, pa čekati neke nove izborne cikluse, u kojima će im, gotovo pa ista lica, obećavati ono što im i onomad obećaše. Ma, ko se još toga sjeća, hajde!
Ponekad će i zapjevati, pa i zaliti. Jer, valja se. Baš onako kako to i dolikuje periodu kada jedan političar, bar djelimično postane, „čovjek iz naroda“.
Autor: Sanja Krasić Božić
Srpskainfo
