Cvijo i Grozda na Londonskoj berzi
Kratka predstava „Cvijo i Grozda na Londonskoj berzi“ prati sredovječni bračni par u Republici Srpskoj. Centralni dio radnje čini njihov razgovor nakon Cvijinog dolaska s posla i rasprava o kreditu koji je podigao u mikrokreditnoj organizaciji. Rasprava koja čas ima komične, a čas dramatične trenutke vjerno prikazuje kako prosječna porodica u Srpskoj rješava finansijske probleme. Njihov dijalog i način na koji pokušavaju da prevaziđu egzistencijalna pitanja gledaoce tjera na pomisao da umjesto predstave gledaju Dnevnik RTRS.
Likovi: Cvijo i Grozda
Mjesto radnje: Stan
Vrijeme: Popodne
SCENA: (Dvosoban stan iz 80-ih godina prošlog vijeka. Cvijo dolazi s posla, Grozda je u kuhinji)
CVIJO: Ženo, riješio sam problem s one tri ‘iljade u mikrokreditnoj, viče s vrata, prije nego što se izuo, omirisao čarape i ušao u kupatilo da pere noge (u pozadini se čuje ventilacija u kupatilu bez prozora).
GROZDA: Šta si riješio, kako si riješio, pita Grozda dok guli pečene paprike izvađene iz zamrzivača (čuje se puštena voda u sudoperu).
CVIJO: One tri ‘iljade sam riješio, ponavlja Cvijo iz kupatila (čuje se tuš-baterija).
GROZDA: Ma, čula sam te, pitam kako si riješio, ponavlja Grozda dok stoji za sudoperom (u pozadini cvrči ulje).
CVIJO: Podigo pet ‘iljada i riješio (izlazi iz kupatila, ostavlja garderobu i pretura po ormaru tražeći trenerku).
GROZDA: Podigo pet i riješio tri?! Dobro si se toga sjetio, svaka ti čast. Nije tvoja glava za dvije noge, govori Grozda više sebi u njedra nego naglas (u pozadini se čuje najavna špica za „Srpsku danas“).
CVIJO: Šta kažeš? (Liježe na krevet i uzima daljinski)
GROZDA: Bog te ubio, pa od čega ćemo vraćati? Ni one tri nismo mogli vratiti, eto šta kažem. I što nisi ugasio svjetlo u kupatilu? (Vadi šerpu iz frižidera i stavlja na šporet)
CVIJO: Sad pitaš od čega ćemo vraćati, je li? A kad sam podizao one tri i kad je bilo ići kod tvoje sestre u Njemačku, nisi ništa pitala. Kad je bilo daj Cvijo za frizuru, pa daj Cvijo za cipele, pa daj Cvijo za sandale, nisi pitala od čega ćemo vraćati. Meni jedva ostalo da registrujem auto (ljutito šalta kanale i ne gleda u Grozdu).
GROZDA: Dobro, de, šta se odmah ljutiš. Lijepo sam te pitala (prostire stolnjak, stavlja tanjire i ode da ugasi svjetlo u kupatilu).
CVIJO: Grozdo, pošten će vratiti, ako rđa može čekati. Vratićemo, eno javili su da će biti povećanje plate (jednom rukom šalta kanale, a drugom tipka po telefonu).
GROZDA: Hoće. Pet posto. To na tvoju platu neće biti ni 60-70 maraka mjesečno. Za to više ne možeš ni dvije kese stvari uzeti (sipa grah u tanjire).
CVIJO: Aj, Boga ti, ne mrači. Lazar svakako neće na fakultet, rekao je da će sebi kupiti diplomu. Valjda će početi raditi nešto i donijeti neki dinar u kuću.
GROZDA: Đe će početi raditi? U Glovu? Tolike godine si u stranci i ne možeš djetetu naći posao (vraća šerpu na šporet).
CVIJO: Ima posla ko hoće da radi, al’ on neće da radi, on hoće da ide ležati u neko ministarstvo. A đe su djeca, hoće li jesti s nama? (Ustaje s kauča i sjeda za sto)
GROZDA: Lazar još spava, a Milica se šminka od jutros, sprema se negdje, ne znam ni ja gdje će (zabrinuto odmahuje glavom).
CVIJO: Ne diraj dijete. Šta te briga đe će! Ako si ti svojoj materi morala govoriti đe ćeš, ona vala ne mora. Đe su ti one paprike? (Otkida komad hljeba i umače u tanjir)
GROZDA: Evo paprika, al’ nemoj sve pojesti, ostavi Lazaru, znaš da on to voli (stavlja na sto pečene paprike).
CVIJO: Ostavi Lazaru, ostavi Lazaru… Samo da mamin sin ne ostane gladan (govori podrugljivo i duva u kašiku da ohladi gra’).
GROZDA: Eto, nek je on mamin sin, nek Milica nije tatina princeza. Ćuti, boga ti. Nego, šta ćeš s te dvije hiljade? Sve nam česme cure (sjeda za sto).
CVIJO: Nek cure. Ko da samo kod nas cure, curi na sve strane. Daću djeci po 500 maraka nek sebi kupe nešto, a za onu ‘iljadu ću uraditi veliki servis na autu i to je to (briše se oko usta, ustaje iza stola i vraća se na kauč).
GROZDA: Džaba sam ja sinoć kadila po kući (govori sebi u njedra). Pa kukavče, kamatu ćemo nekako plaćati, al’ šta ćemo kad nam glavnica dođe na naplatu (sklanja tanjire sa stola, ostavlja u sudoper i počinje skidati viklere).
CVIJO: Kako šta ćemo?! Pa podićemo deset ‘iljada! (Opušteno šalta kanale)
GROZDA: I dokad tako, crni Cvijo? Dok ne pocrkamo, je li?
CVIJO: Dok god narod glasa za nas?!
(Zavjesa se polako spušta).
Nezavisne
