A,onda, upravo zbog Evrope, ti isti ljudi usvojiše Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama na nivou BiH u kome Srba ima manje nego što ih je bilo uz starom zakonu. U Komisiji za odlučivanje u sukobu interesa ranije su uvijek bila neophodna dva srpska glasa, a sada nije potreban niti jedan. Osim u nekim tačno navedenim situacijama.
I nije to čisto opoziciona priča, gdje jedni drugima traže dlaku u jajetu. Ovo su činjenice, dovoljno je da u tom dijelu uporedite stari i novi zakon. Ili da jednostavno poslušate diskusiju jednog od ključnih ljudi SNSD, Nebojše Radamanovića, koji je pred kamerama priznao da u zakonu nema konstitutivnosti naroda, na kojoj se temelji kompletna BiH, nego da ima samo prosta većina!
Da li je Radmanoviću proradila savjest ili ga je taj dan iznervirala šefica Sanja Vulić, nebitno je. Zakon je usvojen brzinom munje, a Radmanovićeve riječi ubrzo su u medijima zatrpale riječi njegovih kolega koji nas ubjeđuju da ne vjerujemo svojim očima i ušima, nego samo njima.
Naravno, u složenom sistemu BiH jedna komisija ne znači ništa. Niti će ona, kakvo god glasanje u njoj da bude, promijeniti percepciju da je svako kome se ukaže prilika u korupciji ili u sukobu interesa.
Ali, upravo ta komisija i taj zakon su nasušno važni kao primjer kako završavaju sve velike srpske priče o nadležnostima, samostalnosti ili suverenitetu. Ako olako pređemo preko ove “sitnice”, uskoro će nas udariti nečim još većim i štetnijim po vitalne interese Srba i Srpske, sve kako bi se i tokom pregovora sa EU što duže održali u sedlu vlasti, znajući da ih na kraju tog rodea čeka siguran i bolan pad.
Ne zaboravimo da je šamaranje naroda počelo i iz Banjaluke, gdje je Okružni sud pogazio Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH u Republici Srpskoj. Samo je pitanje da li su ti šamari dovoljno jaki da narod probude iz sna o braniocima Republike Srpske ili treba da se desi nešto još bolnije pa da vide da je, zapravo, car potpuno go.
