Iz Ministarstva finansija je stigao brzi odgovor: doprinosi su uplaćeni na vrijeme, osim u „pojedinim školama“ gdje je „došlo do greške“.
Iako im je prethodno poručeno da se strpe, i da će naknadu za prevoz dobiti nakon isplate penzija, juče je odjednom počela i isplata naknada u prosvjeti i isplata penzija, a i zaposleni u Narodnoj skupštini RS su, nakon sat dva, dobili i topli obrok i prevoz i regres …
Sve u svemu, kavez se drma.
Prosvetari koji godinama ćute, zadovoljni što su skromna primanja redovna, sada se trzaju na svaki šum.
A kad se oni trznu, cijela se Srpska zatalasa.
I nisu oni jedini. Na oprezu su i penzioneri, i korisnici socijalnih davanja. Nerazvijene opštine čekaju svoje, a poljoprivrednici svoje podsticaje… i svi gledaju da što pre stignu na red.
Osjetljivi su i ljudi od vlasti, čim neko javno pripomene da je budžet Srpske možda u krizi, oni se nakostriješe i razgalame. Jer, idu izbori, valja ljude ubijediti ih da im je dobro i da je stanje redovno.
„Šume RS“ su opet u milionskom minusu. Kolikom, još se zvanično ne zna. Špekuliše se da će se “peglanje” finansijskog izveštaja, zakazivanje sjednice Nadzornog odbora, skupljanje kvoruma… razvući do oktobra. I da ćemo precizne brojke saznati tek nakon izbora.
Na sve to predsjednik Vlade RS Radovan Višković poručuje: krivi su stranci, Amerikanci. Blokiraju nam tokove novca, „zavrću finansijske ventile“. Da nije mrskih stranaca, mi bismo, veli Višković, „živeli lagodno“, jer „imamo prirodnih resursa“, a imamo i prijatelje, koji su „spremni da pomognu“.
U prevodu, Srpska, koja već odavno živi na veresiju, zbog sankcija više nema gdje da se zaduži. A i ti „prijatelji iz inostranstva“, ko god oni bili, ne mogu donijeti gutu evra u gotovini, kao neka tetka iz Njemačke.
U savremenom svijetu, koliko god nakaradan bio, budžetski finansijski tokovi funkcionišu malo drugačije. Mora ono: swift, iban, žiro račun… A bankarima, pa i onima koji štošta duguju Republici Srpskoj, ili njenim korumpiranim vođama, ne pada na pamet da se “žrtvuju za otadžbinu”.
I šta ćemo onda? Kako uštimati taj “lagodan život” kojim nas Višković mami? I kako omogućiti „prijateljima“ da nam pomognu?
Rješenje je jednostavno i već oprobano u Republici Srpskoj: treba budžet spakovati u gepek, pa direktno, na terenu, odokativno dijeliti kome šta treba.
Navodno, tako je „poslovao“ Gojko Kličković, onomad, kad je bio na funkciji koju danas obavlja Višković.
Ili je, ipak, Milorad Dodik, aktuelni predsjednik Republike Srpske, koji je u Kličkovićevo doba bio vođa opozicije, lažno optužio čestitog Gojka da je budžet vozao u gepeku? Valjda ljubomoran što taj gepek nije u njegovom autu.
Kako god bilo, iskustva ne manjka, pa nek se „ratni drugovi“ dogovore šta će i kako će. I nek izvuku nesretnog Radovana iz nevolje. Nije čovjeku lako: ni kredita, ni trezorskih zapisa, ni gepeka, a idu izbori.
Srpskainfo
