URepublici Srpskoj postoji najviša minimalna plata u odnosu na prosječnu u Evropi i postoji najveći odliv radne snage u Evropi.
Ma, u Republici Srpskoj postoji što nigdje ne postoji!
Kakvi nas politički diletanti vode, nama je sjajno. I to nije šala. Kakvi ih diletanti savjetuju, dobro je da nisu još gori. Kakvi su im koalicioni partneri, dobro je da u budžetu imamo i za plate.
Valjalo bi svaku od ovih teza potanko obrazložiti, ali tada ne bi ostalo nimalo prostora za glavnu od njih – ono kada Vlada krpi rupe na izrešetanom buretu, dok iz njega curi voda. Baš na to liči izjava premijera da je naredio “brutalnu inspekciju” ili “brutalne kontrole” cijena kako bi utvrdio zašto je kifla skuplja u Banjaluci nego u Rimu. I da li to ima veze za rastom minimalca sa 700 na 900 maraka.
Prvo, premijer je ovim priznao da naša inspekcija ima dvije vrste kontrola – normalne ili nikakve, i brutalne – kada im se naredi da nekom “legnu na kičmu”. Drugo, da nije svjestan da nema načina da natjera trgovce i proizvođače da spuste cijene, osim ako nisu prekršili ograničene marže. A, takvih ograničenja nema ili ih je zanemariv broj.
Šta, onda, premijer može da uradi? Ništa, osim ako ne misli Vladinom hotelu na Jahorini da naredi jeftinije prenoćište, “Šumama” da spuste cijenu oblovine, ili “Auto-putevima” da ukinu putarinu. Samo javim preduzećima Vlada može da naređuje, ostale može samo da zamoli. Recimo, da zamoli građevince da u Banjaluci spuste cijenu kvadrata.
Umjesto prodavanja magle rezigniranom narodu, Vlada treba da prizna da je odluku o povećanju minimalca donijela bez ikakve ozbiljne analize o tome kakve će efekte imati na radnike, privredu, pa i na inflaciju. Ili su se pravili mutavi, znajući sve to, pa se sada vade bombastičnim najavama kontrola.
Šta god da je po sredi, za nas je jednako loše. Brutalno loše.
Ako ne padnu cijene, onda mora da padne Vlada.
