Govornici prozivaju onog nesretnog Šmita, strane ambasadore i mnoge druge, ali ne čuh nijednu riječ kritike na račun domaćih snaga, a razloga za to je i previše.
Postavljam otvoreno pitanje, ko je veća opasnost za Republiku Srpsku – domaći ili strani faktor?!
Lično, ne prihvatam miješanje stranaca u unutrašnje stvari bilo koje zemlje. Za mene su, od 1999. godine i smjene legalnog predsjednika Nikole Poplašena, oni okupatori. I tako će ostati. Ne mislim ništa dobro ni i o domaćim političarima koji su u to vrijeme podržavali Vestendorpa u rušenju tadašnjeg predsjednika Srpske. Gledali su lični, a ne interes Srpske. Fotelje su i tada bile važnije od institucija, a uskoro ćemo vidjeti da li se šta promijenilo.
Ali da se vratimo na aktuelne probleme. Srpska jeste napadnuta i najveća opasnost prijeti od domaćih “izdajnika”. Kako nam izgleda Srpska u granicama koje mi sad branimo? Ona je danas dobar zaštitnik interesa ogromne većine političara, kriminalaca, tajkuna, lopova, pedofila…
A obični građani su zaboravljeni. Oni danas strahuju za svoju i bezbjednost svoje djece. Predlažem da čujemo kako živi majka i porodica djevojčice koju je napastvovao monstrum Ivica Mišković, a koji je nakon presude od sramne četiri godine pobjegao iz zgrade suda. Predlažem da čujemo i one tri sestre koje je zlostavljao pedofil iz Laktaša kome je kazna sa 15 smanjena na 13 godina. Kakvu nam to poruku šalju ovi iz pravosuđa? Treba da ih je sramota.
Mi danas branimo Srpsku sa javnim preduzećima koja su u debelom minusu. Branimo i one koji se bogate kroz “štimanje” javnih nabavki. Na ovaj način mi štitimo i uprave preduzeća koje su proizvele minuse i koji nas, onako obilato, pljačkaju. Branimo i one koji ih tolerišu i neće da ih smijene. Zašto se ne mijenjaju uprave i direktori javnih preduzeća gubitaša? “Željeznice RS” i “Šume” su očit primjer nesposobnosti i neodgovornosti uprava, ali i resornih ministarstava. Smjene direktora šumskih gazdinstava su samo predstava za javnost i mazanje očiju građanima.
Zašto iz Vlade RS ne odgovore na pitanje koje to mehanizme ima jedan advokat, a nema IRB? Kako to advokat može da naplati potraživanja IRB, a ne može država?
Čini mi se da vlast doživljava Republiku Srpsku kao firmu od koje se još uvijek može krasti.
E, za ovako jaku Srpsku potrebna je neka nova snaga, jer ovi danas su pokazali da to nisu u stanju.
Još prije dva vijeka Oto Bizmark je konstatovao da muškarci koji nisu nizašta idu u politiku. Možda to najbolje vidi Milorad Dodik na sastancima koalicije. Nervoza otkrije puno toga.
Autor: Siniša Trkulja
(Srpskinfo)
