Pamtim njegovog oca, stamenog i mršavog djeda Stojana, kao i njegovu braću Žarka, Rajka i Stevu. Svi su, osim Rajka koji je sa porodicom bio u Gradišci, živjeli na imanju Đurića u Rogoljima.
To selo je za mene, dječaka od pet, šest godina, bilo čudesno. Steva je umio da upravlja konjskim kolima, koja su vukla dva braonkasta konja. Stevin sin Voja je bio debeljuškast i dobroćudan. Bavili su se zemljoradnjom, pa su me često vodili na plodnu livadu koju su zvali Lijevče polje. Konji bi nas provezli zemljanim putem kroz nekakvu šumu, na čijem kraju se nalazila ogromna nepregledna ravnica. Tu su imali nešto plodne zemlje u svom posjedu.
Nekakvom magijom Steva bi konjima zakačio plug i onda bi oni kopali dugačke brazde. Ja sam sjedio u hladu nekakvog kržljavog drveta i gledao kako se ore. Bio sam vrlo fini gradski dečko, navikao na automobilčiće iz luna parkova. Neobično mi je bilo to beskrajno polje, koje bi u suton poprimilo oblik zaboravljenog mora.
Često su kasnije, poslije večere, uz vatru na kojoj su pekli kukuruze, stariji pričali priče iz istorije Lijevča polja. Ništa tada nisam mogao da razumijem izuzev da je baš tu kroz cijelu istoriju bilo nekakvih teških bitaka. Smatralo se da su u davna vremena tu živjeli Iliri. Moderni istoričari su utvrdili da su Iliri ipak živjeli dosta južnije, na obali Jadranskog mora.
Lijevče polje je smješteno u jednom dijelu Panonske nizije. U njemu je bilo neolitsko naselje zvano Donja dolina. Kasnije su na istom tlu živjeli narodi poznati kao Oserijati i Breuci. Oserijati su živjeli na području današnjih opština Srbac, Gradiška, Laktaši, Dubica i Kostajnica (između Save i Kozare). Breuci su živjeli na području nekadašnjih opština Nova Gradiška i Novska.
Rodbina moje majke je bila iz tih područja sjeverno od rijeke Save, rodbina mog oca južno. Reklo bi se da sam potomak Breuka i Oserijata, premda su to sve vjerovatno bila različita imena drevnih Srba. Njihova imena znamo zahvaljujući Rimljanima. Kao i drugi narodi, za vrijeme antike bili su mnogobošci, vjerovali su u kult Sunca (mnogobrojni predmeti iz Donje doline ukrašeni su krugovima i linijama koje podsjećaju na sunčeve zrake). Rimljani ih opisuju kao surove ratnike.
Čuveni Ilirski ustanak između 6. i 9. godine naše ere prevodila su dva Batona – jedan Breučki, drugi Dezitijatski. Krvave bitke Rimljana i predstavnika pobunjenih naroda dešavale su se između ostalih Iokacija u Bosni, svakako i na Lijevče polju, u blizini Servitiuma, moderne Gradiške. Na istom polju je 1945. godine bila žestoka bitka pripadnika NDH sa jedne i četnika Draže Mihajlovića sa druge strane. Draža je govorio da je taj boj bio poput drugog Kosovskog. Ogroman broj žrtava i svi gubitnici.
Valjda su ti stari ljudi, moji rođaci okupljeni oko vatre u dvorištu, prepričavali te stare događaje. Negdje su mi se te stare priče sakrile u mali mozak, pa ih danas razumijem.
Autor: Vladimir Đurić Đura&Srpskainfo
