Bolji život

Na čelu sektora bezbjednosti u BiH nalaze se narkoman i alkoholičar. To je jedini zaključak koji se može izvući iz prošlonedjeljne međusobne prozivke ministra odbrane BiH Zukana Heleza i ministra bezbjednosti Nenada Nešića.

Prvo je Helez rekao da „Nešićeve reakcije zavise od toga koliko potegne bijelog“, a pod tim se, je li, podrazumijeva bijela praškasta materija koja svojim morfološkim karakteristikama asocira na opojnu drogu kokain. Nešić na tu „klevetu“ nije ostao dužan, pa je u odgovoru kolegi iz Savjeta ministara ocijenio da je „Helezu alkohol izgleda pomutio stanje uma“.

Dakle, dva „državna“ ministra, koja su za izbor na te funkcije dobili glasove „saveznih“ poslanika, jedan drugoga javno časte najpogrdnijim epitetima. A kad se političari na najvišim funkcijama tako časte, kako onda zamjeriti bilo kome ko pakuje kofere i napušta ovu zemlju? Kako bilo koga osuđivati zato što ne vjeruje da će se ovdje ikad dobro živjeti, kad skoro pune tri decenije od završetka rata svakodnevno slušamo obećanja o boljem životu, a na kraju smo dočekali da nam taj bolji život donose Nešić i Helez. Samo što nisu!

Da ne bude zabune, njih dvojica su se sami prošle sedmice namjestili za kritiku, a „nešića“ i „heleza“ su pune državne jasle i to na najvišim funkcijama. Poražava to što oni koji ih imenuju na te funkcije nikako ne mogu da shvate da se od podobnog nikad ne može napraviti pametan. Doduše, teško da ne mogu da shvate, prije će biti da ne žele, jer su im podobni i nepametni od najveće koristi.

Al’ zato cijele porodice i pakuju kofere i odlaze u nepoznato. Ne odlaze zbog teške nemaštine i zato što nemaju šta da jedu, već zato što ih pojede nepravda. Zato što ne mogu da gledaju da narkomani i alkoholičari odlučuju o njihovoj i sudbini njihove djece. Odlaze zato što svojoj djeci žele bolji život, a na ovim našim prostorima, kako neko neki dan lijepo reče, od boljeg života je ostala samo Lidija Vukićević sa svojom frizurom. I u pravu je sto posto. Giga umro, Emilija se udala za ambasadora i preselila u inostranstvo, Boba postao filmaš, Saša isto otišao na drugi svijet, od „Boljeg života“ ostala samo Vikica, a i ona je od pozorišne Julije spala na reklame za kafu. Pih!

A kad je već riječ o boljem životu i onima koji o njemu odlučuju, ima jedan jako prigodan vic koji kaže: – Pita učiteljica malog Husu čime se bavi njegova mama i kako oni žive.

„Moja mama je prostitutka. Ona radi, zarađuje i mi lijepo živimo“, odgovara mali Huso, dok se učiteljica nelagodno snebiva.

Da bi izbjegla sličan odgovor, ona umjesto za mamu, malog Hasu upita čime se bavi njegov tata i kako oni žive.

„Moj tata je policajac. On naplaćuje kazne, malo za državu, malo za sebe i mi lijepo živimo“, veli Haso.

Ustaje mali Suljo, ne čekajući da ga učiteljica pita i kaže: „Moj tata je vozač kamiona, da nema Husine matere i Hasinog ćaće, i mi bismo lijepo živjeli.“

Da nema narkomana i alkoholičara na najvišim funkcijama i mi bismo lijepo živjeli. Pa je l’?!

P.S. Bobi lijepo živi. Pojeftinile majoneza i tirolska.

(Nezavisne)