Didi je bio pravo gradsko dijete odraslo u Beogradu i Minhenu, pravi umjetnik i gastronom. Bavio se glumom i radom na filmovima i serijama. Njegova majka je bila iz bogate porodice, koja je posjedovala nekoliko rudnika u Brazilu, pa je u svom minhenskom stanu svakodnevno spremala raskošna jela. Sve što sam u životu naučio o nobl navikama visoke građanske klase, to je bilo tada.
Didijeva prijateljica bila je takođe iz bogate bankarske porodice iz Švajcarske, čiji su roditelji imali raskošnu porodičnu vilu u gradiću Sevelen, blizu granice sa državom Lihenštajn. Pozvala je nas dvojicu da provedemo Božić u toj kući. Ako postoji neka vrsta pitomog rajskog mjesta na planeti Zemlji, onda je to Sevelen i čitava oblast oko Sent Galena i Lihenštajna. Besprijekorno održavane kuće u zelenim dolinama, oko kojih su brdašca, djeluju smirujuće, kao da govore “ovdje se nikada nije ratovalo”.
U kući Didijeve prijateljice, na prvom spratu, sve je bilo predimenzionirano; ogroman zid sav u jednom prozoru, ogroman kamin, ogroman sto od orahovine za desetak gostiju, na kom se jeo vrhunski fondi.
Jednog jutra me je Didi povezao svojim sportskim “mustangom”, dvosjedom, do obližnjeg Vaduza. Gradić sav uklesan u stijene, sa malim zamkovima, imao je pregršt uskih izuvijanih ulica. U jednoj smo se zaustavili pred prodavnicom čokolade. Tada sam prvi put u životu ušao u prodavnicu u kojoj se prodavala isključivo čokolada. U to vrijeme su u bivšoj SFRJ bile nestašice čokolade, pa sam zaista bio opčinjen prizorom. Radnja je bila popunjena ponajviše čokoladom “toblerone” u svakakvim oblicima. Mislim da sam vidio nekoliko primjeraka ove poslastice veličine pola metra. To su bili specijalni, veoma skupi primjerci.
Inače, poslastica koju je 1908. godine osmislio Teodor Tobler, smatra se za najpopularniju vrstu čokolade u Švajcarskoj. Iznenađenje je bilo veće kada je prodavac na srpskom progovorio i otkrio nam da se zove Mile i da je rođen u Banjaluci. Radio je u toj prodavnici nekoliko godina i bio je veoma ponosan. Dao nam je da probamo neke specijalne vrste čokolada, od kojih su bukvalno prolazili žmarci od zadovoljstva. Kupili smo nekoliko specijalnih primjeraka za naše domaćine i otišli iz tog čudesnog mjesta.
Raj se nekada nalazi tamo gdje ga najmanje očekujemo.
Autor: Vladimir Đurić Đura/Srpskainfo
