Rijetko ko je doživio da u Beogradu zatrese mrežu Crvene zvezde i da za to bude nagrađen stojećim ovacijama 90.000 navijača crveno-bijelih. Kada se tako nešto dogodi, znate da je riječ o nečemu vanserijskom, nečemu što se ne viđa svakog dana, pred čime možete samo da “skinete kapu” i kažete alal vera majstore!
Jedan od rijetkih koji su to dočekali bio je upravo Maradona, koji je svojim magičnim lobom za sva vremena ostavio potpis na terenu stadiona “Rajko Mitić”, da se pamti i prepričava, kao Peleovi slalomi 1969. ili penal Antonina Panenke u finalu Evropskog prvenstva 1976. godine…
Te jeseni 1982. godine Zvezda je ugostila Barselonu u prvoj utakmici drugog kola Kupa pobjednika Kupova, a Katalonci su na krilima fudbalskog velemajstora iz Argentine došli do pobjede od 4:2. Čuveni El Pibe je bio dvostruki strijelac na ovom susretu, a prvi pogodak postigao je na, za sebe, ne baš karakterističan način – glavom nakon kornera.
Ovaj pogodak bio je jedini u prvom poluvremenu, a već na startu drugog dijela meča Maradona je postigao jedan od najljepših golova svoje karijere. Igrao se 46. minut utakmice, kada je Dijego uzeo jednu loptu na polovini terena, stuštio se s njom ka šesnaestercu Zvezde, a onda izveo svoju čaroliju i sa dvadesetak metara, kao da je to najlakša stvar na svetu, poslao savršenu parabolu preko nemoćnog Aleksandra Stojanovića za 2:0.
Ovaj potez oteo je uzdahe oko 90.000 zvezdaša, koji su i te kako bili svjesni veličine momenta kojem prisustvuju i nagradili ga stojećim ovacijama i dugim aplauzom. Bila je to majstorija kakva se rijetko viđa.
Blaugrana je potom golom Bernda Šustera u 65. minutu povela sa 3:0, ali je Rajko Janjanin sa dva gola u intervalu od šesdesetak sekundi vratio crveno-bijele u meč, dvadesetak minuta prije kraja utakmice. Ipak, Šuster je u 80. minutu svojim drugim potokom slomio otpor srpskog kluba, koji je i u revanšu na “Nou Kampu” poražen sa 2:1.
Agencije
